Koji naslov?

Promiču sati, minute, dani. Stalno žalim za izgubljenim vremenom, minutama koje su upravo prošle, stalno žurim da ih pretvorim u neki čin, radnju, smisao, da imam kontrolu, da znam u što sam potrošila današnje sate. Ne mislim na prošlost. Čemu. Ona više ne postoji. Ali kako zadržati sadašnjost i osmisliti je. Otići u trgovinu, skuhati ručak na vrijeme ( koje sama sebi određujem) odraditi sve što se mora, a onda – vrijeme i dalje prolazi, neispunjeno, a ja nervozna i nemoćna sjedim pred monitorom i žderem se! Iza svega toga krije se nešto što ne mogu shvatiti ni razriješiti. Da li je to od samoće?
Istovremeno, umorna sam od svih uloga u ovom teatru , umorila sam se biti kćer, majka. Ulogu supruge sam skinula s repertoara, htjela bih i druge. Ionako su sve postale sporedne.

fali ti razgovor,bliska osoba,neka događanja koja ispunjavaju dušu,a kojih nema.Svi se mi po nekad nađemo u takvom stanju,raspoloženju.Gledaj na to kao nešto
prolazno..ipak ima dana kada smo jači..ništa se ne mijenja,a opet lakše
podnosimo svakodnevicu..nisam ti baš pomogla, zar ne?

Jesi, Monia, stavila si komentar, rekla si riječ i to je nešto.

ha, morala, prepoznala se u tvojim riječima, ako ti to išta znači.Ja mislim da je to utjecaj punog mjeseca..ustvari uvjerila se u to. Kad prođe, bit će lakše..

Ako ne znaš drugačije, uzmeš olovku i papir :) i na papir pokušaš sročiti ono što zapravo želiš... pa kad tebi samoj postane jasno što želiš, trebaš samo svojim postupcima početi težiti k tom cilju :)

Jutro Miro, da, samoća to je to, kad se uz kavu nema sa kim čavrljat ali ja zato pustim muziku i pjevam, pokušaj i ti:))

slažem se, piši o svemu što te muči, izbaci to iz sebe..provjereno..bude lakše

Tee, ono što želim je neostvarivo, realna sam, a što se tiče pjevanja, da to vrlo često pali, ali ne uvijek. Proći će, valjda s punim mjesecom. Iako, iza onog što sam napisala je pitanje smisla, a ja nisam filozof, jedino znam da nije dobro kad dođeš do tog pitanja.

Preskočila si bit i izgovorila proturječnost. Ako si realna kako kažeš da jesi, onda ćeš za svoju želju izabrati nešto što je ostvarivo unutar tvojih mogućnosti :)

Miro, upravo otkrila bit..a to je ono
"neostvarivo,a realna si"..

Ljutiš me TJ, jesam realna, možda je i proturječnost, ali želje su - želje!
Biti stalno realan prilično je zamorno!

Dobro, nisam realna, možda nije neostvarivo, nego je teško ostvarivo!

TeeJ..ta želja se ne izabire..ona se desi..a shvačaš da je neostvariva jer si realan..izgleda komplicirano, ali je tako..

Ajde, samo filozofirajte dalje, čitam vas kad kupim spizu. Kiss svima!

Sve ti je to Mira samo stvar tvog vlastitog izbora. Već si odavno trebala shvatiti da u životu ne možeš imati sve ono što želiš.

svakidašnjica, monotonija ubija, razmisli o sitnim stvarima koje bi ti činile zadovoljstvo, na one krupne ne možeš puno utjecati...zato uživaj u malima, bitno je maknuti se iz četiri zida, oni najviše ubijaju...a kad ti tako dođe pomaže i življa, veselija glazba :)

samoća i godine su vrlo zle dame kojima je jedina zabava bacati nas u depresiju ...otjeraj ih ispraši metlom po guzicama i zaključaj im i zatvori vrata zauvijek ... vraćaš nam se pomalo ... to je dobro ... manje ćeš valjda razmišljati u onom gore tonu :-)