Muha

Kada jednom klones i pristanes na to da je nesto necemu pocetak onda moras pristati i na kalendarski, pravcani raspored zbivanja, sa svom njegovom strojevnoscu. Nije nevolja u tome sto pristajes na pravcano vrijeme, vec u tome sto ne otkrivas njegovu vezu s kruznim vremenom, vezu nalik na onu kakva postoji izmedju obzora i crtice na dogledu ili izmedju topline i stupnja na toplomjeru. To jest, nezgodno je zaboraviti da ogranicena trajanja nisu toliko dio vremena, koliko su mjere vremena.  Povjest stanuje u oba vremena, u pravcanom i kuglastom, kao svaka druga ljudska povjest. U pravcanom svemiru je dogadjaj zakonita posljedica nekog predhodnog dogadjaja i istodobno je uzrok narednog. Trenutci su redosljedni, tvore crtu kontinuitet i kretanje. U kuglastom svemiru svaki trenutak sadrzi u sebi sve druge trenutke. Ako je prvi povrsje i mjera drugome, a drugi ako je unutrasnjost i bezmjerje prvome, ako se, dakle, jedan s drugim druze otprilike onako kako se opna sapunicnog mjehura druzi sa vlastitom utrobom od zraka, pa kad opna prasne ona nestaje, a zrak i dalje ostaje beskrajni zrak. Ako je uzajamnost oba svemira otprilike od ove vrste, onda je dobro potraziti veze izmedju oba, njihove crno-bijele rupe, i ne odbacujuci oholo prolaznost i tankost vanjskog zbivanja, dobro je prepoznati ga kao kozu i izraz unutrasnjega....