naslov

ne mogu vjerovati kako mi svaki rastanak tesko pada.

svaki put se sve vise i vise cudim kojom mi lakocom suze cure niz lice.

zacude me i stvari o kojima razmisljam u tom trenutku. sjecanja koja mi naviru, planovi za buducnost.

osjecam se potpuno odcijepljenom od svijeta, sama unutar svojih misli.

i tada ti kazes kako ne zelis ici. a, mene u isti mah zapuhne tolika sreca, i tolika tuga da suze jednostavno same poteku.
stisces mi ruku dok dolazi tramvaj, poljubis me, udjes u njega, a ja ostanem sama na onoj zadnjoj stanici.
sama sa svojim suzama...

postoje loše veze.

ah tako ti je to..nejde na kraj svijeta ako je usao u tramvaj..dobro je dok ne udje u avion..e onda je frka..