ZAŠTO
Težak neki dan. Čovjek bi pomislio da će onaj jučerašnji pljusak donijeti olakšanje, ali nije. U zadnje vrijeme je puno logova posvećeno onom velikom zašto. Ne zašto postojimo, nego zašto smo tu. Mislim, zašto smo tu na Iskrici. I zašto ima toliko nesreće, tuge, jadanja, nesretnih ljubavi, očaja, u riječima onih koji obitavaju na ovim prostorima. E pa, kao što bi reko onaj curičak sa Labelo reklame: “pojma nemam”. Može biti zato jer ne možemo hodati naokolo sa uplakanim licem i jadati se na sav glas. Pa onda ovdje nađemo oduška. Ziher je ziher. Nitko ne vidi suzice, a ipak smo nekome rekli. A je li lakše kad nekome kažemo? Pa valjda je.
A tu su i aktualna dogadjanja. Pitanje posjeta Pape. Pa onda raznorazne crtice i slikice iz života (to su mi najbolji, ako nisu bas predugački). I onda, naravno, pitanje gazdinog raspoloženja. (Taj me čovjek drži u stalnoj napetosti, kako je danas, jel’ vuk, jel’ vukodlak, il’ samo ratoborni ovan). I pitanja Lastanu: dragi Lastane, jel’ smijem varati svoju ženu, i ako da, kolko puta na dan? Ma postavljala sam i ja glupa pitanja pa mi ne pada na pamet da ih obrišem.
Zašto?
Zato jer je sve to za ljude.
(I za kraj, malo privatizacije medija: laku noć mili, želim ti najljepše snove, i da promijeniš providera telekom usluga)
11.06.2003. u 1:26 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar