Uspavani grad....
Jutro se stidljivo budilo na obzorju.Kišne kapi tiho su kuckale na prozor autobusa uspavljujući snene putnike.Sve osim jednog.
Bila sam budna.Prolazeći kroz grad zamalo sam u polutami vidjela tvoje uspavano lice sa dječjim osmjehom.Da, spavao si mirno u svom toplom krevetu, jer si znao da te čuvam, kao i uvijek.
Kilometri su prolazili , odvozeći me sve dalje od tebe, ali ne brini još uvijek si tu, u srcu.U velikom nepoznatom gradu ponovo sam te srela.Sjedio si bezbrižno na obali Dunava i promatrao svijet.Mali brončani princ, baš nalik na tebe...
08.06.2004. u 22:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar