Tour de Luna

Nakon dugo vremena evo se sjetila ja opet drage iskrice i došla sam vidjeti što ima novo tu. Dočekala me poneka poruka, tri puta više ljudi je pregledalo moj profil od zadnjeg dolaska, u mojoj vip grupi i dalje sve isti ljudi. Začudo, nitko se nije još odjavio odavde, svima je očito ovdje lijepo:) Ali pri dnu moje grupe i jedno poznato ime, najpoznatije od sviju tu, ime od kojeg me odmah zaboljelo sve i od kojeg su mi odmah došle suze na oči. Proveli smo prekrasne trenutke zajedno i kad sam ga vidjela ovdje večeras, odmah sam se sjetila svega što je bilo. Tu bujicu osjećaja nije bilo moguće obuzdati, a prošlo je već jako puno od onda. Ima već neko duže vrijeme da ga nisam ni vidjela ni čula jer on je zaboravio na stare prijatelje, na stare ljubavi jer sad ima novu. Svjesna sam da osoba kad se zaljubi i kad voli svim srcem, ne zna za ništa drugo oko sebe, ali prijatelji se ne zaboravljaju samo tako, barem tako mislim. A od njega ni traga ni glasa, čak ni on već jako dugo nije posjetio dragu iskricu.
Možda ipak i on samo želi sve zaboraviti i krenuti dalje s svojim životom i novom ljubavi. Možda njemu takvi dragocjeni trenuci nisu značili ništa u životu i samo ih želi što prije zaboraviti. Neka, nek mu je ipak sa srećom i nek je sretan gdje već je i s kim je. Ja ću ih ipak čuvati u svojem srcu i sjećanju za sebe, ali i za njega. Možda će se jednog dana sjetiti starih prijatelja pa ću ga podsjetiti na te divne trenutke. Snivaj, zlato moje, gdje god da jesi i budi sretan, a ja ću se sjećati nas. 

Lijepe uspomene i sjećanja na drage ljude treba ponijeti sa sobom kao blago, a ne kao teret očekivanja....stoga, sjećaj ga se onakvog kakav je bio, vjerojatno je i dalje takav, a to što ga nema ne znači da je nestao...još uvijek je tu - u tvojim sjećanjima :)