Vučja vremena

....I ETO NEDJELJA VEČE,PITAM SE GDJE JE MISTER NEDODIRLJIVI I DA LI MOŽDA POMISLI NA MENE U KOJEM TRENU,,,ma pih!sigurno tekmu gleda u nekom kvartskom bircu i uživa sa dečkima..a ja i dalje patim za njim i nemam hrabrosti povući prvi korak,,,,i osjećam neki feelling među nama i često mu uhvatim pogled kada ne misli da ga vidim..pa ako je tako što on čeka do đavola,pitam se već fucking pola godine???Ili si ja samo umišljam neke stvari.Pa ako ja i umišljam,ali ne umišljaju moji na poslu kada to primjete i u zafrkanciji mi kažu....ma luda sam već i tužna od svega toga...izjede me to,a nitko drugi da mi se svidi zbog njega..i tako sam ja u začaranom krugu i vrtim se!!!!!!!!!!!!!A ti?Šta ti moj nedodirljivi čovječe misliš o tome?Sve da ovo i pročitaš nećeš skontati da je napisano baš tebi.Samo tebi...

i neće skontati :)

je, sve se može kad se hoće.... ali ako on to hoće nedovoljno, tad se baš i neće javiti :) imam takav slučaj :) ne brini, nisi jedina, prema tome - tako je kako je - što prije prihvatiš stanje obične neizvijesnosti i ne kačiš se previše za nju, neizvijesnost će postati izvjesna da ti više neće biti stalo do njega i to je - TO! :)