In einem Baechlein helle...

I tako ti mene sasiječe totalno. Ono, kamo sad? Nastavim ovako -samo se potvrđuje neko tvoje mišljenje; nađem drugu -opet sam bijedan sebi jer je to samo nekakva utjeha, nema tebe ponovo, ne takav pogled i takvo kuhanje i takvo znanje i takva stražnjica, i takav GLAS (EJ!) i takva nada, radost koju mi daješ kad gledam u budućnost (sve ostalo me u svezi budućnosti zabrinjava) a ako se vratiš? E da, tad si valjda bijedna sama sebi.
Možda da postanem ....e sad me buni padež. Ljudi, pomozite! Laku noć

zovi ju , moli ju, prklinji, nema druge.. hebi ga.. ak ju stvarno želiš...nazad

...kajman? kajmanom? oj kajmane? Stari, razmisli dobro o razlici između samilosti i ljubavi. Pramcem u vjetar, jučer je bilo jučer.

Aha. Predsjednikom. Lakše mi bi kuckati ne list(k)ati. Je, pike, dobro si rekao, ali godinama razlika postaje manje bitna. I da je samilost imamo toliko stvari u kojima uživamo da onih trenutaka u kojima se osjećaš sretnim ne bi falilo. S druge strane i njeno vrijeme je dragocjeno. Ali može joj se dogoditi da ga utuče na nekog tko će imati isti problem. Pa ćemo shvatiti da treba raditi na kompromisu. Ili to ne postoji?

... e moj crni Siso-je... većina nas ima te "putiće"... kojima bi ponovo rado bosi po prašini tapkali... al` ne ide to... jook ("Život je jednosmjerna cesta").

Pozdrav Vaya, i nak ANGELV, naknadno, jel.
E pa ide nekako. Nije ono prekid kao zbog totalno velike razlike. Nego se samo čini. Još raspravljamo o tome.