sve o svemu

u "faustu" u "prologu u nebu" Bog kaže da nije grijeh ono što kvari čovjeka, već neaktivnost:
Prelako ljudska marnost omlitavi,                                          
U bezuvjetan mir se voli pružit;
Stog rado ću mu dodat druga, da ga spravi
Na čin, prema đavo, mora stvaranje poslužit.
Al" vama, pravi božji sini,
Lijepota bivstvom bujna slašću budi!
što postoje, da vječno čije, čini,
Nek ljubavlju vam ljupko sputa grudi,
U pojavi što lebdi trepetljivo,
Učvrstite sa trajnom mišlju živo.
 
                                               Goethe