brzinske misli
Dosta se toga promijenilo, ni ljeto nije što je bilo, hvala bogu, baš ovo koje ne močim stopala u moru, ajde i lijepe stvari se dese ako profulaš more, ali svaki put kada zatvorim oči zamišljam more, miris, onaj opojan miris borova i koječega u zraku, vjerojatno i kreme za sunčanje poprime na daljinu lijepe mrise...bla ba, ali želim samo reći da sam pametnija nego što sam mislila. Poldjet ću od svoje pameti i ljubavi, jednom ću nestati zbog te dvije stvari. Nebih se sada kitila samokomplimentima ako mi intuicija dobro radi i kako dobro njušim, njega ioako ne moram hvaliti jer on je naj naj naj u nedogled, nebih ni imenovala ni ulazila u detalje, naime još sam u šoku od toga kako je dobro biti rođen sa kartom sreće u džepu. A tek sa znanjem pročitati je. A tek kakvih zaista divnih ljudi ima na ovom svijetu , a kakav primjerak mi diše uz uho. Kasnije ću više moram zapaliti jednu a nebih baš zagađivala zrak u zatvorenom. Još se pitam dolaze li mamine metastaze zbog pušenja i hoće li sudbina mene zaobići, ne mogu vjerovati, nebih ni o tome, samo bih se prepustila, prepustila mislima i dodirima jer u protivnom bih mogla nestati poput dima, a ne želim, želim biti sretna i usrećiti.
16.08.2008. u 16:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar