vrag nosi adidas

Mi smo društvo po ps-u koji smo si sami zadali...prvo bi zabranili homoseksualnu skupinu, zatim bi zabranili velike razlike u godinama, zatim bi žene potamanile sve zgodno i mlado a muškarci su tu malo manje stroži jer oni ako su hetero uopće ne primjećuju zgodno i mlado sa visuljkom, nisu ponegdje dobri ni mješani odnosi čisto radi održavanja rase, nacionalnosti ili vjere....
Jučer sam čekala u autu u VG i promatrala 2 motorista, jedan me se dojmio jer je bio starivitalan i pomislila sam kako je to dobro samoodržavati se...drugi je bio mlad i razmišljala sam dok čekam u kojem su odnosu (otac i sin ili deda i unuk) zatim sam promatrala neku bakicu pa razmišljala o njoj pa o kiosku pa o nekim stvarima koje trebam obaviti....uto su naišle 2 mlade djevojke, e, onda sam vrtila film o tome kako se daje prva pomoć kod infarkta jer stariji motorist je mijenjao boje, a one su još zavezale svoje majčice ispd grudi tako da im je zategnuti mladi trbuh bio izložen pogledu dok su cice skakale gore dolje a sa njima i bilo dedice....bilo je simpatično jer sam primjetila na svom starom da ga ne zanima ništa starije od 30 (ali samo u pogledu)....pošto je u domu za umirovljenike iako baš nije jako star uživa u dekolteima mladih rasnih djevojaka i mada ništa neće biti, popravljen mu je dan....Naravno kad sam s partnerom ponekad mu prešutim kud oko bježi ali ponekad grrrrr.....alki ipak je sve to za ljude...da ne pričam da danas zaista ne možeš odrediti dobnu granicu....sretna što sam prešla tridesetu i nisam feme fatale slobodno koračam ulicom dok tu i tamo neki penzić uzdahne: ja bih tebi dao sve:;) ...i mislim da se tu rati o frešnosti više nego o obliku, one su tako sretne

Čitam od treće godine i pol svojega života. Obožavam slova. Sve čitam. Reklame po tramvajima, da ne kažem da sam od onih što vam se naginju preko glave i čitaju, zatim u wc-eima, reklame i prospekte, knjige 3 paralelno različite boje i teksture, čitam kad gledam spotove ona sitno slova, čitam nevidljive tekstove i tuđa trabunjanja.
Novine uključujući oglase. smenom nekaj nije u redu.

Bez obzira koliko sam pušila, a pušila jesam da mi se bljubalo ponekad...dizala se iz kreveta i prije piš išla zapaliti jednu, da ne govorim koliko mi je dragocjenog vremena koje sada mogu ulupati na druge bezvezne stvari oduzelo pušenje. Jednom me jedna iskričarka i napala da što vi pušači ovo ono smrdite djecu trujete. I bez obzira koliko pušila uvijek sam poštovala zonu nepušača, pa sam se lipo smrzavala jer mi polovica ne puši a ja sam uvlačila kraj prozora ili na terasi, i bez obzira na to dim je dopirao do njega i do svakog nepušača koji je bio u mojoj blizini.
Sada kao nepušač bijah izložena 5 dana teroru pušača, tako strastvenih pušača da sam hračkala nakon gostovanja. I neznam dali ću uskoro u posjetu. Mislim da je lijepo ispoštivati nečiji kisik.
Dadilja koja čuva 2 male djece puši, otac im puši a mali hropće ko konj, i kad ja kažem nemojte pušiti kraj djece onda se pravim pametna, jbt neki ljudi su stvarno u banani.

To je bio jedan od rijetkih trenutaka da mi je zasuzilo oko onako ljudski, tužno.....Toliko me dirnula njena životna priča da sam plakala punih 10 minuta. Nije bila slijepa, gluha, sakata, nije bila ni prevelika ni premala, bila je srednja žalost, kao i ovaj tekst....neka ostane skriveno.....neka ostane tajna....ali jasno i glasno dajem do znanja da neću seks hoću i točka, mersi bokvu....rekao je jednom jedam turski filozof dok se obžderavao hamburgerom ..... ja sam jedno nedužno jednostavno biće šapnula je i spremna sam na sve vrste pakosti, ali ovakvu kakvu mi mater priredila ... to nisam očekivala...i za kraj jedan, ma šta jedan, puno njih, malih psihdeličnih žutih smajlića....eto, takva si ti...

zgrada...tramvaj...bosa...volim...žedna
lebdim...pas...debela sa pola lubenice i
masnom kosom...tužan...zao...telefon, nek zvoni...javljam se...gotov blog...prijateljica...nezamjenjivo...

PMS....je vrlo opsno stanje i ukoliko ga žena ne raspoznaje kod sebe ( pod uvijetom da ga intenzivno proživljava) i ako živi sa životnim suputnikom, čiji graničnik na njegovih 185 cm visine stoji na 170, može doći do katastrofalnih posljedica...a da ne nabrajam koliko još nedužnih može stradati....nisam ga osjetila dok sam intenzivno trenirala pilates, tada je sve, ujključujući i PMS bilo lako i prpošno....a danas, ponukana ženom koja ga spominje i vjerovatno intenzivno proživljava sjetih se da ovo titranje i nesuvislost dolazi od toga...neznam kako ostale, od silnih tema na kavicama ne stignem priupitati prijateljice, ali znam da me me "pomrči".Znoj mi se cjedi niz ruke, samo su mi prsti suhi, pogled kao u podivljale zvjeri koja je slomila nogu a plijen joj trči i izruguje joj se, muškarac koji maloprije svom djetetu govori vidi pesu dovoljan je da peso i ja okrenemo u pol šetnje natrag već drugi put danas...svi me gledaju, čuju moje misli, dečko me vara sa imaginarnim ljubavnicama od dvadesetak godina , među nogama mi bubre testisi, sve je magličasto .... sama sam, nisam dugo bila sama, predugo, starim, ljubomorna, posesivna, previše duhana, grč od jagodica do vlasišta...jedino pas savijen ispod nogu razumije moj današnji samački uvrnuti svijet koji izlazi kada sam primorena biti sama sa sobom i pms-om om om om om

...i mislim si, ja sam baš za skvuot, brija do jaja, sloboda, partijanje, kreativnost, laprdanje, nerad....i zaboravim da je od te misli prošlo 12 godina, ali eto, nanese me slučaj jučer tamo u pravi originalan skvot....ne izgleda to loše, velik prostor, sve nešto bezveze ali smisleno nabacano po zidovima, od onih plakata iz 84 na kojima brucasta crnka raširenih nogu čita poeziju ili pouiva na neki takav skup, do nekih anarhističkih što ne razumjem.zatim priručnici za studente, knjigice za čitanje, instrumenti za sviranje i dvije krakate studentice sa ljubavnim jadima laprdaju o rakiji i dečkima...a dečki...fuj, bljak, a nisu ni baš u cvijetu mladosti, svi neki knjiški moljci koji su to odavno prestali birti...joj, još mi se ježe ruke.

ne, ne želim si pokvariti ugođaj, ja ću se udati i točka, kad tad, u Las Vegasu, a onda ću odigrati koju partiju skupa sa njim, na sve ili ništa....zatim ćemo otputovati brzinom svjetlosti baš ovdje, gdje sada jesam, ma gdje da to bude bilo, od sebe pobjeći ne možeš.sad me bude sram, ali neka, tako i treba, treba počistiti uneređeno.

i još za kraj, sada kada se san prikrada, i slova na ekranu titraju, kada je prstima teško pisati, sjetim se da ... kakva ću ja to biti žena, tko će to trpiti, hoće li on to uspjeti, hoće li mu to biti kazna za prošli život....zamislim da se to pitam, ne pitam se al se pitam kad razmišljam o sudu i kazni

sada sam si obrisala svoju priču o možda, i tako sve to ide u životu...ajmo ponovo, ali sad više nije možda, možda su u šumi ili pod krevetom....ja sanjam i san će me jednom možda dići van sebe same, a možda tome i težim, vidjeti sve iz neke druge perspektive, možda ipak jednom, možda, sunce poljubi moje srce i zavuče svoje tople ruke pod moju odjeću,ono proljetno ugodno sunce.

I onda je ona navukla svoj kompletić preko velike okrugle guze, duboki dekolte raspuzio se na sve četiri strane, štucne kakve nose nogometaši, konjića da ima što da jaši, vesela, sretna, nasmijana, sa plavim pletenicama i pokojom pjegicom. Namigivala je prolaznicima i mahala onima koji joj se posebno svide. O, Bože, kako je to djevojče bilo zdravo, jedro i sretno. Peskala je i slinila , tako sam joj na trenutak zavidjela.

 Širom otvoreni prozor, kiša pada , jako ugodno. Nisam baš pri riječima, već duže vrijeme, obuzela me šutnja, a mislila sam nikad neće.Ali eto, za sve postoji prvi put, pa zaključujem da je šutnja nekako lijepa. Pjevušim, hodam, tražim punjač, sretan sam, sretna sam i ja, na trenutke osjetim takav mir.Da stvarno mislim da ću uskoro i zaspati, a onda, do podneva zatvorena. Uvijek sam bila ranoranioc, ako bih prespavala poslije osam ujutro dan nije bio u crti, cijeli bi bio izokrenut i jedino što sam čekala bio je drugi da ne prespavam, i to me strašno opterećivalo, tih pola sata, nisam se mogla skoncentrirati na ništa, ubijalo me tih pola sata prespavanih, i mada sam znala leći u 2 ili 3 dizala sam se u 8, a danas, nakon par mjeseci vježbe, ne smeta mi ni podne, a mislila sam nemoguće. I ujutro ću otvoriti oči u osam, ali ću bez grižnje savjesti odšeati do toaleta popiškiti se i zaleći dalje, kada se samo sjetim tog opterećenja i protraćenih dana, radi čega, radi pola sata koji nisu u crti.Život konačno ne poznaje crte. Barem u spavanju, a dalje, kaos okolo, crte unutra, i borba.

da objašnjavam naopako..nema smisla. treba samo pod suncobran leći i reći, ne objašnjavam..iskusi sam. ionako nikoga ne zanima kada i u koje vrijeme smetlari odnose smeće, ali svakoga zanima u kojem stakleniku raste krizamtena cvijeće. ne, nikada na tu razinu minus devetstodvadesettri, život je tragikomedija.a svi bi ruže brali. ja samo kažem, kada bih imala što pametno za reći bih se rado oglasila, ali tamnoprljavoroza boja je osobni favorit danas. pa kad ti srce zatitra od boja, cijeli svijet slobodno uhvatiš u zjenicu, do tada, laku noć.

Iskreno, ima ljudi koji su zadovoljni i lijepo ime je tamo gdj jesu, eto, i meni je lijepo, sve me grije sa svih strana, ali i ja bih u Split. Sada, ove sekunde bih voljela katapultirati, tijelo ne mogu dušu ću pokuštati, ja bih svuda...Kada gledam film , tamo bih, kad čitamknjigu i tamo bih, mislim da nije fer to ograničenje tijelom, a opet dušom ne.Znate što sanjam, najgluplje snove, sinoć sam sanjala da jedem med,dvije vrste meda, cvjetni je bio bezveznog okusa, ali ovaj od lješnjaka je bio kao čokolada..koji glupi snovi.Spava mi se, sve mi je svejedno i izjeda me do duboko u noć...hoću na more....kenj krnj kenj...što taj život uopće očekuje od nas ... tako je lijep ali samo uz more.

kasne dvadesete rane tridesete, nemaš više volje ilaziti  posebno ako neznaš popiti čašicu dvije već zaružiš uz litru rakije pa odrveniš i gledaš sbe dok se popikavajući dovučeš do toalete i pokušavaš hladnom vodom isprati večer svih tih lica koja te okružuju, mirisi parfema, kremica, zapinjem štiklicom u barski stolac i pardonram sredovječnom gospodinu dok na kraju ne shvatim da je to djevojka. i svaki novi vikend donosi nesigurnost u novo sutra, što će samnom biti hoću li zauvijek osati usidjelica u svom selu, hoću li se morati udati za onog starog momka iz sporedne ulice, zašto ne mogu popiti piće ili dva sa okusom višanja, ubit će me ta vina pa na njih rakija a drugo jutro miris otrovnih plinova što izlaze iz svake pore, koža...borice oko očiju a tako sam mlada, to je od cigrareta, ne, ubiće me samoća, pokupila sam samoću cijelog svijeta, postajem još labilnija, idem korak dalje, daj da šmrknem malo šta ima a na to zadimim koji, vidi bluzica mi je ukenjana crvenom bojom, a tako sam bila slatka sinoć u dvadeset sati, gdje su moje prijateljice. da, mama, bilo je prekrasno sinoć, ne, nisam vozila i pila , znaš da pijem sokiće, bljak kad ih vidim sve pijane okrene mi se želudac, da, da, išle smo prvo papati pa na kavicu pa u onaj kafić... a di su mi cipele?
i tako se sjetih prošlosti....a dragom sam došla drugi dan, prvi mi se učinilo nepristojno, uselila se za jedan mjesec i sad planiramo budućnost u dvoje. ljubav me riješila svih poroka, malo je stagnirao i rad dok se ne izdovoljim ljubavi i odmorim od same sebe iz jedne prošle faze. a on je predivan, tako predivan da ću poludit jedan dan od te ljubavi, ali nikada, sigurno više nikada neću biti labilna