One Memory

Danas mi se dogodilo nešto zanimljivo ili da kažem, ono što baš i nisam htio. Zaljubio sam se, prije, ne tako puno vremena. Znala je to, pružio sam bezuvjetnu ljubav a ona se držala tipa s kojim je prekidala, koji opće nije bio za nju. Ni on nije baš davao mnogo pažnje, al ona je slijepo slijedila nešto što je voljela. A mene je zajebavala, malo palila pa me hladila. I kaže, ne može protiv sebe. Vraga ne može. I toliko joj na kraju značim, al nikada nije vidjela u meni nešto više, ono što sam ja vidio u njoj. I toliko me želi kraj sebe, toliko ju zanima što se samnom događa, toliko sam joj drag, toliko oće da budemo frendovi a ja po tisućiti put velim da joj to ne mogu biti jer krivo tumačim njene riječi, guranja i slatkaste poglede. Previše sam imao boli u životu zbog ljubavi, predugo je ista ta ljubav budila tugu u meni umjesto osmjeha. Ne želim više, napokon sam našao mir u sebi, a ne želim joj i to još predati.

a htio si zapravo reći wheel?

Čestitam! Bio si hrabar i vratio si mir. Nek vlada u tebi zauvijek. I nemoj da nikome dati

Jbt ga, krepan sam, fali slova. Heh, dobro da nedrmnem glavom u tipkovnicu

znam ja kako je to,meni svaki drugi dan tako

Možda si se previše smirio, he,he

Ma de zajebi to, daš se nekome a one s tim postupaju kao zdravo za gotovo. Skoro tri godine sam tražio mir i imam ga već... hm, prilično. I sad opet iste stvari. Ne treba mi to i posvađali smo se što joj se sad kao ne javljam. Što bi se javljao, samo je meni teže. Šta me briga, sad ću ja malo biti sebičan i okretati ljeđa sa "al žao mi je, što je tu mogu"