pisati pisma, pričati priče

Jučer sam rekla kako ti ne pišem stihove, moja je proza tvoje boje. I mislila sam da je stvarno tako. Al' danas više nije jučer i više nije bez stihova - lako:)
Zato, evo:
Jučer sam sva od tebe bila Kao svila Kao kad sam se pod tobom krila Kao sve želje kojima ti oči plaču i smiju se usta Jučer sam bila sva od tebe gusta A nisi bio blizu tijelom samo mišlju I glas ti je uranjao u mene onako kako uranjaš u more odlučan stresti sa sebe sve ono što više nisi
Jučer sam kao i danas uostalom Svoja i tvoja samo Tim redom dušo I nijednim drugim Jer ljubav je samo boja kojom Sunce ocrtava svoje oči
Pa onda sliči tebi Onom koji riječ odašilje Strelice moći što zabadaju se u zid koji me dijeli od svijeta
Dok ispred kuće vrištiš u sumrak sedmog sata Ljut što me želiš tako: Vraaaata!

Kad bih pila vino
iz razbijene čaše,
slomljeno staklo
razrezalo bi usne
i oblilo ih crvenom krvi,
a Ti bi i dalje bio
u mom životu onaj prvi,
koji je razbio tu čašu
i pokopao ljubav našu.


Zato su sad sve čaše
iz kojih pijem ja
kao nedovršena priča ta,
koja je i nas spojila,
a nikad se nije završila.


Razbijene čaše su za smeće,
propale ljubavi su za zaborav,
a meni se to više nikad
dogoditi neće.

Tko zna Zappa

To izvire iz duše Zappa. Ima tu još lijepih stihova jer to su sve ljudi koji imaju senzibilnost izričaja onog što nose u svojoj duši

Nikad ne patroniziram nikog niti se obraćam nekom kao da nema pojma o nečemu. Komentirala sam tvoj komentar i nije bilo ništa osobno. Svatko od nas ima potrebu za izražavanjem bilo kakvog raspoloženja (opet komentiram) a ton kojim se piše može u pisanju biti drugačije protumačen (kao ti sad meni) dok bi u stvarnom životu po tonu glasa biio jako dobro shvaćen (opet komentiram). Prema tome ne objašnjavam ja tebi ništa što već ne znaš jer kako vidim do sada iz komunikacije jako dobro znaš već samo - komentiram. Kao što svi nešto komentiraju.

Znaš Monthy nema ti razlike između ovog i onog svijeta. Ova slova smo i ti i ja i bilo tko drugi. Nikad ne želim nikoga povrijediti bilo slovima bilo tonom glasa bilo čime. Znam i ja da je ovo virtuala, ali iza ovih sivih sterilnih monitora se krijemo mi - živi ljudi, takvi kakvi jesmo - teški, veseli, blesavi svakakvi. Iako smo svi zreli ljudi u svakom od nas leži onaj neki vražićak koji se smije ili netko kome treba možda lijepa riječ. Nije mi svejedno ako neka moja slova rastuže nekog ili ako je netko nešto krivo shvatio. Ne želim nanijeti nepravdu ili nešto loše nikome. Ovo nemoj shvatiti osobno ovo je samo neko moje razmišljanje možda sam malo ozbiljnija nego inače, ali imam razlog za to. Neka bude uvijek lijepo i vedro nekad je i tužno ali nikad nikad nikad nije zlonamjerno. Prema nikome.

I da ja dodam - i ti si meni ok i zato i ja volim s tobom popričati ovdje bez obzira je li se prepucavamo smijemo ili bilo što ali kako sam rekla ako ikad osjetiš da sam pretjerala ili bilo što rekla a ti drugačije shvatio znaj da nikad nikad nije zlonamjerno.

Ma znam sve je to razmumljivo. Netko nas dirne u bolno mjesto, a da nije ni svjestan da je potaknuo nešto u nama što nas je podsjetilo na neke loše momente, na neke loše dane ili događaje. Mi smo prije svega ljudi, osjetljivi, ranjivi, vrlo vrlo delikatni - i muškarci i žene, i svi imamo u sebi taj divan dio, a to je naša duša koja je suptilna i osjeća svaki titraj i pozitivnog i negativnog. Mislim da ta cura nije shvatila ništa osobno što si napisao, jer ovo je ipak javna stranica na kojoj možemo napisati što mislimo, osjećamo, želimo... ali uvijek sam pokušavala sve činiti s nekom mjerom, ležerno, sve fino - toliko nekad i možda malo nekulturno, ali sve je to dio trenutka. U onom momentu kakvi smo tako i odreagiramo,a to se upravo tebi i dogodilo. Kad vidim da me netko vrijeđa na weblogu, ja se povučem i jednostavno ne želim ulaziti u fight sa bilo kim, jer čemu? Pa život je tako okrutan i težak pa zar ću se još i tu svađati? :))) kužiš? Ovo je za razbibrigu, zafrkanciju, plakanje, prepucavanje, ali nikad za vrijeđanje i zlonamjerno pisanje (opet sada samo komentiram - ništa nikome osobno - ovo govorim isključivo sa svog aspekta).

Vidiš ni ja nisam shvatila da si zlonamjeran, već te samo piknulo kako sam rekla. Poznam dosta dečki koji su se vratili iz rata i znam kako se osjećaju, ali to je posebno bolna tema o kojoj se ne može ovdje razgovarati. Znam samo da su prošli bolna iskustva da nemaju svoj mir i da oni koji su otišli nisu više bili isti kad su se vratili. Promijenilo ih je. Promijenilo je i nas koji smo bili tu, a kako ne bi one koji su bili tamo. Zbog toga mi je sve razumljivo jer je to vrlo vrlo delikatno, ljude još uvijek to boli i neki nikad neće zaboraviti. Nikad. A neki su to drugačije i lakše primili. Sve ovisi koliko ih je dotaklo.

Adio i tipkamo se :)))))

Pa vi to vodite ljubav na tuđem blogu. Sram vas bilo ;)