pisati pisma, pričati priče

Pišući tebi izgleda kao da pišem sebi: istog smo imena. Pišući tebi branim onog kojeg volim. A točno je, dobro si ga opisala, pridjev bešćutan ide uz tog muškarca.
Jedino što mu ja ne pružam priliku da bude takav. Previše ga volim da bih u njemu podržavala zlo kojim su ga odavno nahranili oni koji su ga voljeti trebali. A nisu znali. Ili nisu htjeli, ne znam.
Rano u životu naučimo preživljavati. Izbor je vrlo uzak: preživljavamo ljubavlju ili bolom. Neke od nas ljubav ostavi živima, drugima je bol jedini dokaz da su još na ovom svijetu.
Ako te ne voli nitko, kako ćeš sama voljeti sebe? Kako ćeš voljeti tu osobu nevrijednu voljenja? Tu je početak i kraj većine ljudskih priča. Ali, kad skupimo snagu voljeti život u sebi, možeš ga zvati Bogom ili prirodom ili univerzumom, svejedno je - o životu je uvijek riječ - dakle, kad skupimo snagu voljeti taj svoj život, onda nam on uzvrati na tisuće načina: ljepotom, radošću, intenzitetom doživljaja. I u svakodnevicu nam ubaci muškarca vrijednog voljenja. Ma kako bešćutan on bio.
Mala robna razmjena. Prvobitna zajednica. Tijelo za tijelo. Ljubav za ljubav. Radost za radost. A može i malo drukčije: tijelo za ljubav, radost za tijelo, ljubav za radost. Sve su to valute ovog svijeta.
Znaš, zavoljela sam te u ova dva susreta. Zavoljela sam tu tugu koju hraniš u sebi, tko zna otkad. Zadaća ovog bešćutnika u tvom je životu bila podržati ono što ti je najdraže. A tebi je to bila upravo tuga.
Uvjerena sam kako privlačimo iskustva istovrsna našem unutrašnjem biću. Doznala si o meni dovoljno da mi povjeruješ kako sam strašno i dugo patila. Da sam ranije srela ovog muškarca, prije desetak godina, i ja bih patila. Moja bi patnja narasla do oblaka. Ono čime se ponosim to je snaga odbacivanja te patnje, nepristajanje da mi postane i ostane licem. Moje lice je radost. Ono što si vidjela u mojim očima, to je tvoja vlastita radost. Drago mi je da si je prepoznala. Ne odustaj od nje. Ima još bešćutnih muškaraca uokolo između kojih će Onaj Režiser Gore izabrati onog kojeg može dosegnuti tvoja radost. Ne tuga. Zapamti, radošću treba dodirivati ljude.
Draga moja! Život je čudo, blagoslov! Samo jednim pokretom ruke mijenjamo beskonačnost svemira! Samo jednom rečenicom mijenjamo stotine ljudskih postojanja oko sebe! Evo rečenice za tebe, stihova koje si možda već pročitala:
" - Otvori me! Otvori me! - Ti si školjka, reče biser. - Otvori se sama."
Vjerojatno znaš kako samo ranjena školjka može proizvesti biser. Zakon prirode. Ali, kad dođemo do bisera, ne trebamo se više nikad ponovno ranjavati, treba uživati u sjaju i ljepoti koju ta mala kuglica života pruža. I nikad se više ne trebamo bojati budućnosti.
Zato, neka nam je sretno ovo biserno kotrljanje svijetom, prijateljice moja!

Ako kaniš putovati,
prvo se operi.
Speri sa sebe sve
što te pokriva.
Kada završiš,
vidjet ćeš da te nema.

Čarobnom ništicom dotaknuto,
sve što dijeliš sobom
postaje beskonačno.
I kao što je besplatno
sve što je neprocjenjivo,
shvatit ćeš da ne trebaš
putovati da bi došao kući.

Čudno je to kako za bisere podrazumjevamo da su blago i za školjku samo zato što su blago za nas. Što je biser školjki, ukras ili teret? Nije li biser samo strano tijelo, kakav kamenčić koji se nesretnici uvukao u dom, od kojeg se njen organizam brani i luči neprestano novi i nov zaštitni sloj.
Biseri su prekrasni, ali nekom drugom, ne školjki.

Točno, Bartolomeuse:))) Red-rose, nemam ništa protiv komentara ma kakvi oni bili, ali ovo što ti pišeš po mojim blogovima to su lamentacije kojima je mjesto na tvojim (i od one tebe koju zoveš shadow), nije li tako?

Točno Gigi ali kako je ovo ipak javna stranica svatko komentira onako kako zna ja znam tako kako znam odnosno kakav mi je trenutak i postoji opcija -dodaj komentar- a kako me tvoj tekst ponekad "zove" - ja mu se odazovem - i ne ljuti se to nije dobro za početak ovako lijepog dana

Otkud ti, rose, da se ja ljutim? Čini mi se kako su tvoji komentari pokazatelj upravo TVOJE ljutnje:))) I da ponovim, jedno je komentar, drugo je - lamentiranje! Na prošlom si mi blogu stavila desetak "komentara", da su bili pravi komentari bio bi dovoljan - samo jedan!

Kako je virtualni svijet malo drugačiji za izražavanje nekih emotivnih stanja, dakle, o nama "pričaju" slova ili mi pričamo slovima, dobih dojam tvoje ljutnje :) Što se tiče prošlog webloga, da si pažljivije gledala vidjela bi da se tu razvila diskusija, neovisno o tvom tekstu koji je bio samo "otponac" za nešto, kao što su i svi tekstovi u stvari samo "otponac" za izljeve nekih slova koja oblikuju riječi, koje se pročitaju i mogu shvatiti na razne načine. Spomenuh u uvodu "virtualni svijet", jer u realnom svijetu uz riječi dolazi i mimika lica, vibra koju osoba šalje kad komunicira sa drugom osobom. Ovdje postoji "vibra slova", "vibra virtualnog svijeta", koji ponekad zna zavesti. Nije potrebno uvijek u komentaru držati se osnovice - teksta koji je napisan. Ljudi počnu komentirati tekst, ali tada se odvuče tema u druge teme, kao što se rijeka dijelu u deltu prije svog ušća u ocean, tako se i teme proširuju, jer sudjeluje više ljudi, koji opet ili imaju svoj komentar na osnovni tekst ili komentiraju komentare. Zbog toga je ovaj "virtualni svijet" takav kakav je, dok bi u realnosti bilo možda slično, možda drugačije. Ne znam pa ne mogu to ni tvrditi. U svakom slučaju, kako si lijepo poručila svojoj novoj prijateljici: "neka nam je sretno ovo biserno kotrljanje svijetom" - a kako je život ipak jedan dar, volim se kotrljati njegovim padinama bez obzira boli li ili mi godi.

Spomenuh te u sljedećem blogu, rose, nije red da se kotrljaš baš kroz svaki:) Uostalom, poštuj onu kojoj sam ovo pisala!

Gigi7, dodala sam te u my favorites weblogs :) i protiv tvoje volje ;)

Red-rose, ti nemaš šanse ući u moje favorites, ma koliko to željela! A tamo ih je popriličan broj, sve jedan bolji od drugoga:)

Stara, nije mi ni cilj ući u tvoje favorites blogove, ali ti si DANAS u mom - tek toliko da te imam na okecu :) pa-pa, pozdrav ---- r-r ili s-o-s, ne trebam definirati skraćenice ova 2 nicka - prepoznaju se :)

Sad si konačno pojasnila zašto se toliko nadmećeš sa mnom i zašto tolike količine pisanija - da bi tvoji umnoženi nickovi bili prepoznatljivi! Ovo me rastužuje, evo - neka ti Onaj gore udijeli malo slave! Molim Ga, molim Ga, molim Ga - najiskrenije:(((

Gigi7, opet kriva procjena :) pa zar te mora mlađa učiti da ne trčiš pred rudo, kako kažu naši stari :) nije nadmetanje, draga, nego jednostavno se nadovezuješ, a na tebe se i ja nadovezujem i tako možemo još ne znam koliko. No opet naši stari kažu: "pametniji popušta" ali ne zato jer nema što za reći, već zato što je - pametniji, ali ne u smislu tvog smisla već u smislu - sebe. Adio, "gigi7", ima nas danas na sve strane, ali i to je život !!!, zar ne? :)

Ne popušta pametniji, nego onaj koji je izgubio sve argumente. Ili, da budem preciznija, ona koja ih nikad niti nije imala:)))

gigi7, znaš li tko ima argumente? draga, samo tvoj ego :) i to onaj ultraljubičasti (čitaj: ubojiti) :) odoh ja van, a ti lamentiraj sa argumentima :) pozdrav, ... r-r & s-o-s :))))))))))))))

Lamentiranje je tvoja disciplina, rose, od nje je sve ovo i počelo! Hajde, izađi, kad se vratiš možeš nastaviti svoja piskaranja u boji, zar je bolest toliko uznapredovala da ne možeš više ni minute bez - pisanja?

da, gigi7, bolest je stvarno uznapredovala. Možda će i tvoja, možda neće. :) stvarno - ne želim ti da budeš radi bolesti na mom mjestu, ali to ne određujem ja :) mene je bolest naučila, a hoće li tebe tvoje zdravlje nečemu naučiti? sumnjam :) je, ovo mi se čini baš kao Sabor, a nekima je zanimljivo, ali vidim nije ovaj weblog, već onaj prvi, jer ovdje rijetko tko nailazi osim tebe i mene :) ovdje si ti - prava ti! svaka ti čast, a imaš lice, ženo!! :) opaka si, priznajem ti - ali ne bih se mijenjala s tobom niti sekunde :)

da ne misliti da niko ne prati vaše ponašanje, a ono nije primjereno!

Sada sam još goriznije vas odlucio kazniti, nečete dobiti po guzi!

Pa vi vidite ;)

E, Bartolomeuse moj, teška ova tvoja kazna, nema šta:))) A tek što mi ova rose radi: priznala je bolest i sad nemam kud nego - sažaliti se i odustati od daljnjeg nadovezivanja i nadovezivanja i nadovezivanja (tako ona zove svoje komentiranje vlastitih komentara na (ne)vlastitim blogovima)! Eto, draga, široko ti polje!

Iz boli se rađa ljepota. Iz školjke biser, iz gusjenice leptir, i mada će letjeti samo nekoliko dana, njegovo postojanje ostvareni je potencijal gusjenice od koje je postao. Da bi bilo više, bolje ili ako hoćete samo drugačije potrebna je preobrazba. A preobrazba - to je život i kamen temeljac evolucije. Sviđa mi se kako me svojim logovima navodiš na promišljanje.