ONO ŠTO ŽELIMO...

…i pogledala sam u dubinu,beznadnu i duboku i vidjela sam da je ta ista dubina pogledala mene…i nasmješila mi se.
Bilo je jutro,sunce se tek pojavilo na zenitu.Ustala sam se iz toplog kreveta i odšetala do vrata,otvorila ih i krenula bosa,još u jutarnjoj spavaćici,preko tratine svoga dvorišta…Rosa mi je smočila bose tabane,a sunce obasjalo još snen pogled upućen u daljinu…Došla sam do kraja tratine,tamo gdje počinje dubina…i pogledala sam je i nasmješila se sada ja njoj…A sunce mi je još obasjavalo snene zelene oči…i vratila sam se natrag,ponovo preko tratine,bosih nogu obavijenih jutarnjom rosom,pa prijeko trijema,kroz vrata u svoj krevet….I zaspala sam snom pravednika.
I više se nisam vraćala do dubine…a tratina je svako jutro bila obasjana suncem i okupana jutarnjom rosom…….