sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Znaš one neke noći kada bi ti nakon toga jutro donijelo samo moju zgužvanu košulju pored jastuka? Grlila si ju poput poslijednje brane otpora prema tom svijetu koji je negdje kroz prozor preko svih gradskih dimnjaka gutao neke iluzije koje smo zajedno posijali. A vjeruj mi uvijek mi izmami osmijeh na lice ona slika kako mrtvi pijani sjedimo na Tomislavcu i pjevamo "ovo mi je škola". I još se sjećam kako si tu noć ponosno nosila onu prekratku suknjicu. Zar sam imao izbora...osim zavuć ti se u svaku poru i tamo prekratiti vrijeme koje si mi otela?
Neman sam, gladan sam tvoje nutrine, i izjedam te. Trgam svaki nevini trag mladosti koja ti je ostala i hranim njome moju nastranu ćud. Podaj mi se ako imaš imalo milosti naspram oronule vucibatine koja te odvojila od tih zamazanih obraza. Pa nisi valjda mislila da te ne pamtim s onom krafnom u ruci kako čekaš tramvaj da ne zakasniš na posao. Nebo me je tog dana najavilo. I nijedna oluja nije nikad ostavila takve tragove na asfaltu. Izgrebao sam ti ožiljke i ostavio svoje sjeme. Zalijevao sam te s njim obilato, poput nekog demona kakvog samo prastare civilizacije poznaju. Pa ga crtaju bez očiju. Da ih ne urekne.
Ostat ćeš uvijek netaknuta. Pokušao sam doprijeti do tvoje naivnosti. Prodao sam te jefitno, a ti si mi pružila dlanove pune latica. Onih suncokreta koji su ti ne znam kojim čudom iznikli na balkonu. I nisam ti nikad rekao da tvoje usne peku ako ih neoprezno koristiš. Zavrti noćas onom šarenom suknjom koja radi puni krug oko mojih slabina. I daj molim te neka te samo mjesečina ocrtava. Onu liniju koja se spušta niz desnu bradavicu sve do koljena.  Ne vezuj kosu u rep. Ona će noćas poput mreže starog ribara izbjeći oštre hridi. Na koje bi se ti rado nasukala, kada bi znala da nemaš drugog izbora.  
 

pola je on, a pola ona....vrlo cudno

Zalijevao sam te s njim obilato, poput nekog demona kakvog samo prastare civilizacije poznaju.

ign sve po potribi