ad acta
U doba kad router-generacija stiče ranu imunost na prosuti mozak u stvarnom životu, a svatko s donekle shvaćanjem standardiziranog pisma može cijelom svijetu obznaniti svoju nepismenost s par kuckaja po šarenoj ploči, doba instant-novinarstva i razmišljanja na glas, kava popijenih preko wireless frekvencija, nestalnih vrijednosti, neopipljivog kapitala, poreza na disanje, letargije kao religije...
U dane kad oni umorni od životnih klišeja, oni napokon zaboravljeni od voljenih, pronalaze nove naivne glave za pražnjenje prosijede paučine, ponovo puneći olinjala gnijezna nerođenom i nikad vlastitom djecom, u dane kad je komunikacija žilet bliže telepatiji, a kilometar dalje od iskrenosti svakim stiskom na speed-dial tipku, u dane kad Microsoft-Michelle popunjava prazno mjesto obiteljskog psihologa...
...čestitost nalaže na obligatorno upozorenje.
Kak bi rekla ona profesorica engleskog s kojom spavam, - [i]for future reference[/i], - ostavljam disclaimer u bespućima vlastitog nesuvislog trabunjanja, na ovoj domeni katalogiziranog za sve vijekove električnog doba:
[b]Glupan tko čita[/b]
09.09.2008. u 0:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar