Još jedno ljeto...
Još jedno ljeto u nizu piše svojim bojama po mojoj duši.Ni jedno ne prođe ne zapaženo, uvijek ostavi pokoji trag duboko usađen u meni.
No ovo, tek rođeno nije ni nalik ljetima koja pamtim.Ona prva klupa u parku više nema svoje vjerne posjetitelje, stara lipa sama dočekuje jutra opijena vlastim mirisom.Livade su puste, krijesnica je sve manje.Gdje mladost ljubi, pitam se?Gdje se sada ljubav pretače ako su ovi putevi zaboravljeni?
24.06.2004. u 11:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar