sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Jer sam ti svu nedorečenost poklonila,
jer sam svijetlo koja prodire kroz navučene zastore.
I nježno mazim latice onog fikusa u kutu.
I nježno odmičem prašinu sa raznih obiteljskih fotografija.
Pitam te ponekad da li ti je noć dovoljno tamna.
Da li ti je vjetar dovoljno jak?
Da li bol nestane ako joj ne pridaješ dovoljno pažnje?
Spremam uštipke za nečije tuđe proslave.
Po seoskim domaćinstvima raznosim proljeće.
Ponekom košmaru ne dam da pobjegne,
jer u protivnom, neće biti krivca za sve psovke.
Naberi stručak zumbula.
A ja ću dotad izmisliti sve razloge zašto je to potrebno.
Da si možda damo vremena.
Da se možda zaželimo zvuka koraka na stubištima.
Da možda shvatimo nedovršenost koja nas ulovi
(svakog puta iznova kad se pojavi tih ne znam koliko kilometara).
Prevest ću ti noćas sve što mislim u impulse.
Čisto zato da ne bi progovorili mrtve jezike.

hm..pozdrav draga:)

zovi samo zovi...

hej devita :)

star impulsi su skupi

nemoj. radije slušam tišinu...

a što ceš...bonove ne šaljem...;))

tišina gazda najviše kaže, ponekad je baš zato toliko okrutna

a jebote star, pa to si mi trebao odma reć, ne bi s tobom uopće komunicirala ;)))

zato je i volim...

ja dvadeset do pemzije,a ti trideset,naj lepše

ja necu ni doživjeti mirovinu....pa ne pišem zbog toga pjesme...;)))

prestat ću pisat naslove

zamisli.. ljubavnik koji šapuće na latinskom.. hm... zanimljivo.. to još nisma probala..