pisati pisma, pričati priče

Bio si oduševljen kad si čuo da ga tako zovu: Lord of Full Moon. I nije te zanimalo o kakvoj se energiji radi kad nas omota svjetlost Punog Mjeseca, nije te zanimalo ni što će Regulus napustiti tvoj kraljevski znak i uskoro, za koju godinu ljudsku - a ljudska je godina minuta u životu neke zvijezde - ući u sljedeći znak.
Čekao si me ispred izlaza iz dvorane u kojoj sam nešto govorila. Zurio si u mene dok sam ti prilazila, da, ja sam ta, rekli su mi da me čekate, nisam mogla ranije, žao mi je, znam da ste se najavili. Zurio si u mene i promrmljao: - Pa, mi se poznajemo odnekud, zar ne, poznajemo se?
Nismo se poznavali. Ni danas se ne poznajemo. Sljedećih smo se godina susretali u eteru, dalmatinskim gradićima, čudesnim uvalama mog i tvog otoka. Susretali da, ali ne i poznavali.
Pamtim zadnji susret: sjediš u mom dnevnom boravku, umoran od puta, izvaljan uzburkanim morem. Pališ cigaretu. Vrtim se oko štednjaka, pa stavljam dvije velike šalice kave na stol. Volim piti iz velikih šalica. Ozbiljan si. Ja - hladna. Samo nam je kava zajednička. I - more.
Te je noći bio Pun Mjesec. Gledala sam kroz prozor Kanal koji se umirio, mijena ne mijenja samo nebo, mijena uvijek promijeni i more. Smirilo se. Kad si otišao, iza tebe je ostao samo Osho kojeg si toliko volio. Osho - Lord of Full Moon.
I prazne šalice. Koje se nisu uspjele upoznati.

Prekrasno :-)).