Dati dio sebe...

     Danas sam zatvorila vrata svoje male ordinacije i krenula u svoj svijet, svijet promatranja.Još uvijek ne vjerujem da je 30 slobodnih dana ispred mene, puno morskih valova, plavetnila, mirisa.No ono što me u svemu najviše veseli je promatranje.
     Ništa nema ljepše od ljudi, samo ako ih znaš promatrati na pravi način.Oni veliki, pa oni malo manji i oni koji spavaju u kolicima blaženo se smješeći.Zatim namrgođeni, veseli, oni koji na licu nose vječan osmjeh.Pa mršavi, debeli i oni srednji.Ima ih svijetlih, tamnih, gotovo bijelih..no svaki od njih nosi svoju životnu priču.
     I tako, udobno se smjestim negdje u hlad, legnem potrbuške, sunčane naočale pustim na vrh nosa i uživam :)

Ljudsko biće je svjetlo na kraju puta,
razlijeva svijetlost niz staze strme.
Razmjenu nudi, križ mi uzima, a
u grešne ruke daje mi strune.

;-) Yesssssssssss

a aondaaaa ... onda ... kad naiđe On! spustiš i ostalo :))) ugodan odmor ti želim :))) s nekim Plavetnim naravno :))

uzivaj i za mene :) kiss

Bok,Erica :).Uzivaj :)