Dati dio sebe...

     Da li vam se događalo da vas guši mala sredina, ljudi koji još uvijek žive kao da su u 17 stoljeću?Meni nikako nije jasno šta je tako zanimljivo u prepričavanju tuđuh nesreća, ogovaranju, gledanju za pojedincima...Ili možda  samnom nešto nije u redu?
     Rado bih živjela u velikom gradu, gdje svatko gleda svoja posla, jer drugačije ni ne stigne :)

kako reče jedna moja draga prijateljica iskričanka: "iskrica je mali grad" :) misliš da je u većem gradu lakše? je, lako se "izgubiti", ali uvijek sretneš nekog koga najmanje želiš vidjeti baš u Ilici oko 02.30h kad se vraćaš iz nekog njima čudnog, a tebi normalnog društva :) odnosno kad si u tom društvu :)

točno "... rose", jalni, zavidni, frustrirani, plitki, zlonamjerni... na žalost, ima ih na svakoj razini života :)

O Ružica, pa zato mila i kukam.Otišla danas na kavicu u to selo malo..hihi, joj bolje da nisam.
No još malo pa odoh put Jadrana :)

No kako se ono kaže, bolje da me ogovaraju, nego da me žale :))Dok ogovaraju, dobro je!

za dobrim konjem se uvijek dizala prašina :) a ti si komad, pa te gledaju, prema tome... kaj te briga :) kavica ko kavica :) imali su što i vidjeti :)

;)))LOL :)))))))))))
Sir Oliver, ja nikada nisam zatvorena samo u ovoj sredini.Živim za putovanja i druženja s ljudima.To me spašava od ove sredine u kojoj žive vrlo zatvoreni ljudi..

svaki je grad selo na svoj način, Ericca. Ovisi samo želiš li pobjeći od radoznalih (izvedivo) ili od sebe (neizvedivo)..:o) Contact me sometime.

Ma od sebe na bježim, još uvijek sam si dobro društvo :))

"...rose", napravila si pravi potez :) milim to s jezikom :)

Znam da je Rose u pravo.tako i živim, više ne brinem, jer znam da nikom ništa na žao ne činim, samo živim i dalje s osmjehom, nakon svega :)To je ovdje ljudima neshvatljivo.Ja sam novo svijetsko čudo :)

Jesam Ružice, ni sama ne vjerujem da sam uspjela kroz sve proći, no eto, ipak ima sreće, kada sam sebi vjeruješ :)

Idem ja u trgovinu.Još par sitnica nedostaje za more.
Pusa svima, divni ste :))

ma znaš kaj... jebe ti se za sve njih. nit te hrane, nit oblače :))))

Imaš pravo Tanja :)Pusa Winky :))slatkice!

Živio u "selu malom" i nervirao se zbog takvih stvari. Otišao u Zagreb i uživao u anonimnosti i slobodi... par mjeseci... a onda mi počelo falit to što ne znam nikog i ništa o nikom. Vratio se u "selo malo" i sad opet isto sranje. Samo, sad se ne nerviram zbog toga, več mi je postalo uživancija.

Vidiš o tome nisam razmišljala.
Winky, ja nema ni kucu ni macu, a o zekanima da ne pričam :)Živim u centru "sela malog" :)

Odoh u shoping.Ostajte mi lijepi i pametni :)Btw, odoh za promjenu malo u grad :)

Lak je bijeg od sela, ali od sebe malo teži.

Je...u gradu je ipak malo bolje...uglavnom kao u 19. stoljeću...ponekad bude i naznaka 20. stoljeća.

E vidiš... u mom selu nitko nikoga ne ogovara, ja sam jedini žitelj... :))

Seve seli u grad...veliki

Ni to nije rješenje......
Kad se jednostavno ne možeš opustiti i uživati, kad snijeg još ni ne padne na tlo, a već je crn, kad živiš u strahu, da li si u sigurnom dijelu grada...........Koliko god željeli da nam ljudi budu stranci, moramo biti svjesni da tad postajemo stranci i sami sebi
Moje je rješenje puno jednostavnije, imam ga u galeriji, samo ju treba malo renovirati....... :-)