Za sve koji idu svojim putem..

Ipak si otišao..
Onda, kada sam ja bila tužna, nasmijao si me i nikada to neću zaboraviti.. Napisao si mi: "Nego, zadigni taj haljetak iznad koljena dok još malo ima sunca, i potegni starom Vlaškom sve do strašnog Bana, pljuni u fontanu na trgu (al pazi da ti guza bude okrenuta prema jugu) i zaželi nešto, i sve će se promijeniti već idućeg dana :) Vidjet ćeš :))".
Nadam se, iskreno, da će sve biti u redu s tobom... i da će klaun iz Apola11 sprati one dvije tužne crte s lica, okititi se najširim osmjehom pod kapom nebeskom i smijati se samo, i samo, za sebe!!
Pusa.. i sretno….
:))
 

Misliš da mi treba mjesec? Imam ja svoje sunce.. :)

Nisi u pravu, ali nije ni važno.. oni koji trebaju, ti znaju.. :)

Zvijezda malena



Negdje u dubini

svemira

srca puna

nemira

slabasno je

treperila

usamljena

jedna

zvijezda malena



Skrivena u maglici

gotovo po navici

po koji put

bi bljesnula

a onda opet

nestala

bez glasa

jedna

zvijezda malena



Zarobljena na rubu

vremena

jedva sjajnija

od iskrice

kremena

tiho se

gasila od tuge

ta zvijezda

zvijezda malena



A onda iznenada

uz strahovit

bljesk

iz vatre i dima

ljepsa i od

najljepsih snova

rodila se opet

kao sjajna

super-nova



;o)

haha.. divno.. koje iznenađenje.. Pusa i hvala.. i još si mi dužan onu o klaunu.. kad tad.. :))