MORE LJUBAVI

krenem na posao, zagrađena ne s jednim, nego s tri auta...naravno, ni na jednom nema ostavljenog broja moba...na jednom piše u kojoj je firmi...odem do firme, a kvočka je otišla u grad na sat vremena i ne mogu do nje...sjednem na trubu - ništa...zovem policiju, odgovor je "ne možemo ništa učiniti"...tražim pauka, navodno ga nemaju (jebo mjesta bez pauka!), opet sjednem na trubu-i dalje ništa (osim začuđenih pogleda prolaznika)...pokušam provaliti i ljuljati aute kretena i/ili kretenkuša u nadi da ću im aktivirati alarm i imati makar malu satisfakciju, ali auti nemaju alarma...na kraju im na vjetrobranu ostavim poruku tipa "samo notorna budala može zagraditi ovoliko auta bez da ostavi br.moba i bez mogućnosti da makne auto u roku od dvije minute i da se nada da neće naći probušenu gumu ili razbijen auto..." i s mišlju o dragoj nedostupnoj metalnoj šipki, "veselo" odpješaćim na posao sa zakašnenjem od 40 minuta...
onda dođem na posao i doživim jedan od težih radnih dana...ja dežurna, moji delikventi ludi, verbalna i fizička agresija eskalirala do viiiiisokih granica...kolege nervozne i grizu...(a nit ne pada kiša, nit je pun mjesec!)
dođem kući i imam samo takvu potrebu za lomljavom i opuštanjem negdje vani, a dragom se spava točno onoliko koliko se meni izlazi, i još k tome radi ujutro...a ja zaboravljam da nisam u rijeci, da ovdje nemam razvijenu mrežu ekipe s kojom mogu zalomiti bilo kad i bilo gdje...i još bolje - da čak ne mogu izaći ni sama, jer u ovom gradu nemam pojma gdje bi uopće mogla izaći!!!
fali mi rijeka!!! fale mi moji ljudi!!! MARIŠĆINO GDJE SI?!!!
a u pizdu materinu...evo me sjedim doma i pokušavam smirit hormone!

gadno.

jebeno.

hajd...ni nije tako strašno...bar imam gdje smirit te hormone ;) sad ću da uvalim dragom guzu u krilo, i odmah će sve nekako ljepše da izgleda :)))

uh koliko agresije... to je ružno. osim toga, auto koji te zagradi se ne razbija nego se sipa šećer ili bar voda u spremnik (rijetko tko to zaključava) jerbo je tvoj auto i dalje tu kad on/ona dođe... ;D

da. sjedni mu u krilo i uneredi mu sutrasnji dan. nije vazno kaj covjek radi ujutro... :DDD

A jbg-dogodi se..

ma pike...ništa od agresije, samo agresivne misli :) a i šećer mi je pao napamet...al nisam imala vremena za tu radnju. jedinu agresiju sam učinila sebi - kad mi je tlak skočio, a šećer pao, kupila sam si čokoladu...di ćeš veće agresije nad samim sobom!? ;)