vjetar i visine

Napokon otvorih oči,
u ovom smetlištu duša, koje bacaju prisege na ljubav
a ne znaju što je poljubac...
Zarusah po tvojem licu,
ostavih pamet ispred vrata,
a sada opet sam tu sa raljama oko tvojeg vrata...
Priča se da divno je
voljeti i biti voljen,
to je teška depra, moć je ono što traje.
I sada znam tvoje rijeke,
tvoje gradove i sjene,
znam što imam na sebi, što te vuće u dubine
U mraku tišine, u trenucima nanosekunde
pognut ćeš glavu i zaplakati od divote.
Moje oči će se smješiti,
ruke mahati, tjelo se ceriti
tvojoj gluposti...
Vratit ću sve slike, svako zrno strasti
umirat ćeš svakim uzdahom koji nisi znao dati...
Ja preživim udarce i one najljepše,
ali moja divna osveta
biti će kob za tebe...
Ne boj se! Neću te ni taknuti...
samo ću ti prići, nasmijat se i nestati...

ma, ko da si mene pitala :) isto bih mu učinila, samo da mi hoće doći :)