Ženski um..

Teže od-ne biti sretan-je činjenica da ne činiš sretnim onog koji to zaslužuje.A ja razmišljam danima..teško mi je..s jedne strane moj posao...
S druge strane ti..i glupo je reć,zaista je glupo reć da si daleko..da si nismo blizu.Ali jednostavno uz sve svoje obaveze ja ne stignem..te glupe i proklete riječi..ali jednostavno ne stignem.
Sve ove godine nosila sam te duboko u sebi.Čuvala sam te kao nešto najvrijednije što sam imala,nešto najdragocjenije što sam izgubila.I onda si se vratio..moje je srce bilo mirno i moja duša je bila spokojna.Oni koji me znaju kažu da mi oči blistaju nekim drugim sjajem i da sam mirnija.Sretnija..Ponekad mi se čini da se sve ovo ponavlja zbog moje grižnje savjesti i načina na koji smo se rastali.Onda stanem na tren i poslušam srce koje brže lupa...i shvatim da si ti onaj kojeg želim kraj sebe...Ali..nema te,ne osjećam te..imam samo tvoje riječi koje kažu da ti nedostajem.Uzalud to kad ja to ne osjećam.Ne..ne kažem da si hladan..trenuci s tobom su nešto najljepše što imam...ali možda nisam naučena od tebe da gledaš samo sebe.A gledaš..ne boli to,razumjem da tako mora bit..razumjem da se skrivaš..Samo mi je žao da svim tim našim postupcima koji skrivaju bol i tugu bježimo i udaljujemo se jedan od drugog.Žao mi je što skrivamo što osijećamo da bi zaštitili sebe a time si zapravo nanosimo bol...Poželim ponekad da si ptica i da te pustim da odletiš u visine..da se ne osvrćeš i da budeš sretan tamo negdje..daleko od ovog kaveza...Ali žao mi je..jednostavno ne mogu...srce nije ravnodušno,osjeća bol,prazninu,tugu i sreću..Ja...neznam.....želim...želim......Bojim se....sanjam noćima da odlaziš...odeš i ne vratiš se.I jučer..kada si rekao..moji su jecaji parali tišinu..sva skrivena bol se pojavila....sve suze su potekle.Ne..nisam sretna..nemam te.Sretna sam samo zato što znam da te nosim duboko u srcu.....i što god ti odlučio to se nikad neće promjenit