sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Drhtao sam pored tebe i bez tebe,
savršena utopija za pokajnika.
Udisao sam ponekad kradom miris tvoje sjene,
da ne primjetiš koliko mi sve to treba.
Ono ponekad koje mi se razvuče u bezvremenost.
I slagao sam origami figurice od tvojih pokreta,
da ih ostavim na policama bez naših slika, koje si odnijela.
Vrtio sam među prstima tvoje šnale, djevojčice,
još jako puno noći nakon što si se odlučila.
A tu sam da sve tvoje poštujem, makar nisam imao izbora.
I još se negdje vrtiš snena jutrom u krevetu,
a ja ti (barem ovako na daljinu) šapućem da si prelijepa.
Koliko bila daleka, bit ćeš sutra još ljepša, a moja želja još veća.
I nemoj zaboravit da se čarolija može prekinuti,
ali samim time ne mora i nestati.
Jer svaki, ali baš svaki trag,
kojeg si možda i nehajno odložila u povjest uspomena,
kad se dotakne oživljava.
Imaš moć koprive, imaš slabost nježne pahulje.
Pustiš zoru da te prelijeva, fućkaš olujama za leđima.
Negdje u dnu srca imaš spremljena i moja pisma.
Njih ti ne pišem jer sam lud za tobom,
njih ti pišem jer sam lud bez tebe.

Sad mi se jedu šampite. A slastičarna više ne radi. Jebi se. :D

krempite, tiramisu, mađarice, baklava, kokos kocke, voćna rolada...jel ti sad lakše? :)

može:))

eh, i ja sam lud. ali sam siguran da to nema veze s tobom...

Želja za slatkim uspješno se liječi tako da se jedan dan predoziraš. Neće ti pasti na pamet barem tjedan dana.

a krem-šnite