sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Imam ponekad po džepovima karte za koncerte
filharmonija kojima ne pripadam.
I mješam ih sa odbačenim papirićima
računa za kruh i sol.
Tramvajske karte cvikane sa pogrešne strane,
ako naiđe neka kratkovidna kontrola,
i pregršt isprika jer ne znam gdje je moja stanica.
Kontrolor me upozori na strah i bol.
Oltare za sve pokopane probisvjete,
fenjere koji me vjerno prate, popločane ulice odavde do Oza.
Pa lupam petama, u više navrata po 3 puta,
probudim brda i dol.
Zemljovidi na kojima samo pokoja obratnica može odvesti
na istok, na brod pun mirodija.
Svila, klinčići, mošus, zrno riže za dobar put.
Možda je ovaj put car stvarno gol.
Na ribežu za muškatne oraščiće se borim sa lubenicama,
i jednu po jednu vadim koštice.
Da mi ne zapnu u grlu, mislim da to može nešto promjenit.
Ko fol.

od stotinu s bloga lica,najdraža mi majstorica,o poljima snova pjeva,britkim perom samo sijeva

hvala :)

apsolutno se slažem,, treba se maknut iz ove Hrvatske , prepune jada , i nekakvo čemera i ono neispunjenih očekivanja , mislim ljudi , kada smo super , idemo putovati, ko oće samnom na put nek mi se jafi,, svagjde smo živi ali ne ovdje , ovo je mrtvilo,, ;"/// pusa io , možete se konektirati na moj weblog , ako vam treba štivo za wc tu sam,,

kakve veze ima Hrvatska sa ovim tekstom? i ko je ova iva? jebote niču ko gljive poslije kiše

majstirica dobro spika,zašto profil više nema slika,gje je ona crnka mila,zašto li se sada skrila

http://www.youtube.com/watch?v=kozjnC2aZWY :)

ma klimaks, zasiti se čovjek ponekad pa ode u anonimnost :)