San ili java

Prolaze mi dani, sati.. Uskoro ću proslaviti još jedan rođendan. Ali ovaj će biti poseban.. Provest ću ga sama. Bez ikoga. Pišem ovo sa velikom tugom koju već danima pokušavam sakriti nekim drugim, pomalo bedastim emocijama. Zašto i ove praznike moram provesti dalje od svoje obitelji? Zašto još ovaj rođendan opet ostajem sama..? Zanima me na koji način sam postala dobra i vesela djevojka, a toliko boli sam morala progutati. Zašto baš u ovom životu? Šta sam skrivila ikome da me ovako na nemilosrdan način kazni.? Da, željna sam ljubavi i poštenja koju dajem, a pritom je dobivam samo od nepoznatih ljudi koji me ni ne poznaju. Zašto je njima stalo? Zar vide ipak ono nešto što me čini normalnom i pravom osobom..? Žalosna sam i ne mogu ove emocije izbaciti iz sebe ni na koji drugi način osim ovog. Stoga, oprostite na ovim grubim i žalosnim riječima! Ovo je samo jedan trenutak moje boli i sjećanja na izgubljene sretne dane uz potunu toplinu zajedničke obitelji, zajedničkih blagdana..
Oni koji nose istu, znaju o čemu pričam..
 
Voli Vas Barbykiss

znam kak ti je...

tuge su neizbjezne, ljubavi su nove

Hvala Vam na podršci, ali bit ću ok kada sve ovo prođe.. Vjerojatno sam malo preburno reagirala na same osjećaje.. Nisam trebala, ali to je bilo jače od mene.. Pusa

draga vjerujem da ti je stvarno tesko i da ove trenutke tesko prozivljavas ali znaj poslije kise suza i gorcine zasjat ce i tvoje sunce u srcu i znat ces da je vrijedilo cekati nekoga tko ce te znati voljeti i cjeniti onako kako ti to znas.glavu gore vjerujem u te....

Hvala... Ma nisam ja tako loše kak se čini na prvi pogled u ovoj priči.. Ima i gorih situacija, a ovo je samo sitnica... Sreća je u tome kaj imam predivne ljude oko sebe koji me svaki dan podsjećaju tko sam zaapravo ja i koliko vrijednim.. Oni su svi moje bogatstvo uključujući i ljude koje ne poznajem na Iskri.. Pusa svima..