iza sedam gora i sedam mora...

- Što misliš? - pitao ju je ne svrnuvši pogled s granitne ploče.

- Niš'. - odgovorila je.

Držao je ruke u džepovima mornarskog kaputića, noktom kažiprsta čohajući već raskrvavljenu zanokticu na palcu. U ustima mu se prekomjerno skupljala slina koju je stalno gutao, kao da mu višak rečenica koje još nije smislio pokušava u tekućem obliku procuriti kroz usne. Biti u nerješivoj situaciji kojoj se nazire neželjeni kraj, bez jasnog obrazloženja, svakoga može učiniti pretjerano nervoznim.

Za razliku od njega, ona se doimala prilično mirno. Imala je samo jednu ruku u džepu, dok je u prstima druge držala cigaretu. Zavidio joj je na svakom mirnom dimu koji bi povukla i kroz nos ispustila u hladni zimski zrak.

- Kako "ništa"? - pomisli još nervozniji. Da se mogao koncentrirati, iz iskustva bi mu doprlo to da je ona već odlučila i sad smišlja kako mu tu odluku priopćiti. Ponekad se muškarcima žene čine puno mudrijima. Pogotovo mlade žene. Za muškarca, "ništa" je titrajući spazam želuca, drhturenje ruku, "knedla" u grlu i divlje jureći mozak.

- I što sad da ja radim? - prođe mu kroz glavu dvadeset puta u sekundi.

- Ništa! - odgovori sam sebi u jednako brzom, ali potpuno nesinhronom ritmu.

Prosinačko sunce nije baš grijalo, ali je srijedu popodne na Mirogoju činilo još mirnijom i tišom nego inače.

Unatoč suncu, njegova nervoza prelijevala se u prostor između onih nekoliko usamljenih spodoba koje su stajale, svaka pokraj "svog" groba. Ustaljena distanca između ljudi koji su se znali iz svakodnevnih viđenja bila je nekako narušena s ovo dvoje stranaca koji, evidentno, nisu komunicirali s uspomenama. Neke od spodoba bile su zahvalne na distrakciji od rutine. Otac i kćer? Brat i sestra? Muž i žena ili ljubavnici? Koliko god trivijalna, svaka je tema bila bolja od zatupljujuće tuge ili zaborava.

Bili su ljubavnici. Za šestodnevni, doduše intenzivni i vrlo romantični "virbl" razgovora, šutljivih šetnji, ljubljenja po parkovima i pod plahtama ne može se reći da je neka ozbiljnija veza. A s obzirom na jutrošnje otkriće, vrlo je malo vjerojatno da će njih dvoje ikada i biti u "vezi".

- U "vezi" - pomisli, "kao manekenka i nogometaš: 'viđeni su u subotu na špici kako razmjenjuju nježnosti, njegova supruga nije bila spremna komentirati'. Jebala te "veza" između dva jednostanična organizma.

Misli su mu i dalje nekontrolirano divljale, bez naznake da se kreću k nekom cilju.

- Oprosti, moram nešto govoriti jer ću se inače rasprsnuti! - reče u nadi da će mu zvuk vlastitog glasa prekriti zujanje osinjaka u glavi.

- Ne znam od kud bi počeo: od toga da sam te već jebao ili o toga da te želim jebati ponovo? - slušao je samog sebe, užasnut vulgarnošću riječi koje je izgovarao. Takve prostote, izgovorene od odraslih ljudi, bile su mu inače smiješne.
Ona se samo blago osmjehnula, povukla još jedan dim, bacila cigaretu u kanal i polako krenula hodati niz aleju. On se osvrne oko sebe kako bi provjerio gleda li ih netko i ponovo s nevjericom pročita ime svojeg oca na nadgrobnoj ploči.

- Zdravo mama, tata - pomisli, pa krene za njom.

Dok ju je stizao, jadao se sam sebi: "Kud baš meni? Kužim da se to moglo dogoditi frajerima koji su potrošili sve što hoda odavde do Beča. K vragu, ali ja sam solo već 15 godina?" A onda mu pred očima prođe slika njenog tijela od noćas: potpuno opuštena, samouvjerena žena ležala je na boku u potkošulji bez rukava, zgužvanoj tako da je otkrivala donji dio grudi. S prstima ruke povijene ispod glave mrsila je kosu, a drugom rukom čupkala dlake s njegovih prsa. Šutila je kao i maloprije. Na mladoj koži bokova i bedara odsijavalo se svjetlo vjetrom zanjihane ulične svjetiljke, a njemu se u nosnicama ćutio miris ulja za bebe.

***

Ujutro, dok je on kuhao kavu, ona se šetkala po stanu i razgledavala mnoštvo sitnica koje su bile izložene ili odložene po namještaju. Zatim je čitala naslove s hrbata knjiga i s vremena na vrijeme prelistavši po koju, pročitala posvetu ili ex-libris. Zatim su sjedili goli u kuhinji, pili kavu i gledali se u oči. Kad se lagano stresla od zime, otišao je u sobu po svoju košulju. Stereotip o neodoljivosti ženskog tijela u prevelikoj muškoj košulji još je više bio naglašen njenim pomalo namrštenim licem. Poput djeteta kojem su uskratili najdražu igračku.

Kasnije, kad je u krevetu zapalila posljednju cigaretu iz kutije konačno je progovorila:

- Imaš krasan stan.

Nasmijao se.

- To misliš jer ne moraš živjeti u njemu - odgovori.

- Ne, zbilja mislim da je super. Sviđa mi se taj nedostatak koncepta, to je tako retro.

Osvrne se oko sebe ispuštajući dim preko njegovog lica.

- Gladna sam, hoćeš nam naručiti Rubelj?

- Ne, idem ja do dućana, pa ću ti nešto skuhati, to ti je isto veoma "retro" - reče već se ustajući s kreveta.

Dok se on oblačio, ona se istezala na krevetu podižući noge naizgled potpuno nesvjesna doslovnosti svojih poza i pohlepe u njegovom pogledu. Da nisu upravo vodili ljubav, imao bi ozbiljnih problema obući gaće i zakopčati šlic. To ga podsjeti na vrijeme kad je bio klinac, pa se nasmije sam sebi.

- Meni se smiješ? - upitala ga je.

- Ne tebi, nego sebi - reče već na vratima.

- Kupi mi cigarete, molim te - viknula je za njim i prevrnula se licem u jastuk.

Kad se vratio kući nje više nije bilo. Odlagajući vrećice na kuhinjski stol primjeti fotografiju s porukom napisanom na staniolu iz prazne kutije cigareta. Na fotografiji su bili on i njegov otac na stubama ispred ulaza u stari grad Korčulu. Snimljena je na njihovom zadnjem zajedničkom ljetovanju. Stariji muškarac u lanenom odijelu drži zagrljenog pubertetliju raščupane kose u majici s crvenom petokrakom i natpisom: "The Party is over" pokazujući mu nešto u daljini. Jahtu ili nešto takvo. Uz njih, na stubištu mimoilazi se gomila turista, a na vrhu sladoledar rastjeruje djecu koja su se skupila žicajući besplatnu kuglicu. Nebo je potpuno plavo i čini se da nema ni daška vjetra. Mora da je bilo strašno vruće tom čovjeku u odjelu. Prepoznavši fotografiju pomakne ju u stranu i pročita poruku:

- Ovo je moj dida.

Nasmije se prvo, pomislivši da misli na njega, a zatim ga presječe u koljenima i pridržavši se rukama za stol sjedne na rub stolice.

Mora da je satima samo sjedio i zurio u ništa, kad ga je prenulo zvrndanje mobitela. SMS je glasio:

- Dođi na Mirogoj u 15h, čekam te kod groba.

Otišao je u kupaonicu i hladnom vodom isprao lice. Nije pomoglo, prije nego se stigao nagnuti nad zahodsku školjku iz želuca mu je izletilo cijeli bućkuriš od sinoć. Ponovo se umio, ovlaš pokupio sranje s poda i oteturao u kuhinju. Iz kredenca je izvadio neku staru bocu rakije i nalio si u usta u nadi da će isprati okus bljuvotine. S flašom još u ruci, sjeo je za stol i iz vrećice izvadio kutiju cigareta. Odložio je flašu, prtljajući otvorio kutiju i pogledom tražio upaljač.

- Naravno da ga je uzela sa sobom - pomisli, na šparhetu zapali plamenik i približi cigaretu. Prstima protrlja osmuđene obrve, te povuče duboki dim.

Nekako se dovukao do auta i odvezao se na Mirogoj. Svježi zrak mu je ublažio mučninu, ali ne i grč. Kad je prilazio grobu, ona je stajala ispred.

***

Njezini su kratki i brzi koračići razbijali ritam njegovog hoda. Pokušao je čitati imena sa nadgrobnih spomenika, ali bi mu pogled stalno padao na njezina stopala u patkastim, šarenim cipelicama. Sunce je polako zalazilo i kroz gustiš kamena, stabala i grmlja naziralo se svjetlo treperavo svijeća.

Spuštala se večernja magla.
Kad su izašli iz groblja, bez okljevanja, nastavio je za njom na autobus...

ha prica je dobila oblik :) idem brzo procitati

wow...a ima dalje? jel' da da ima? :D

sad ja cupkam na mjestu i cekam...

huh, ma nema dalje... to je samo vjezbica :) Valjda ce biti nesto drugo... kasnije.

ali ali ali :( a sta je ona onda rekla? jel' se on tu vecer morao napit da prezivi? i sve...:)))

(i to su ti muke, jer kad on kaze KASNIJE to moze znaciti i 2-3 godine KASNIJE) :DDD

jbg, vrijeme leti! ;)

A... ti si pisac, ili se praviš?

Uglavnom se pravim!

ou je, ajdeajde, radi više nekaj, nemoj da na kraju u knjižnici završi neko od očaja :D