One Memory

Sreća, u očima ljudi... kao rosa u zoru... sjaji čisto, sjaji hladno do prvog dodira sunca. Godine... prošle, zaboravljenje, djetinje... jednom tako snažne, podignute u zrak... poput prašine... ushitima... ispunjene životom... ispunjene nadom...a sada samo mokre ulice... oprane kišom mnogih jeseni... koje su donjele neke nove klince u naše parkove... one parkove gdje ostali su snivati svi naši slatki, nedosanjani sni... izrezbarene klupice prepune poljubaca prvih ljubavi, nekih prošlih mladosti... uzavrelih ljeta 80 i neke... Što bih dao... za jedan iskreni pogled... jedan... čvrsti zagrljaj... večer... s njenom glavom na mom ramenu. Ona je carica mojih misli... ona je vlasnica moga srca... uvijek i zauvijek... koliko god daleko otišla... koliko god nekog drugog voljela... jer moja obećanja, bila su iskrena... da bit ću tu... da bit ćeš moja jedina... moja najveća... ne priznati niti jednoj... koliko sam te stvarno volio... koliko te još uvijek volim!!