vrag nosi adidas

 Širom otvoreni prozor, kiša pada , jako ugodno. Nisam baš pri riječima, već duže vrijeme, obuzela me šutnja, a mislila sam nikad neće.Ali eto, za sve postoji prvi put, pa zaključujem da je šutnja nekako lijepa. Pjevušim, hodam, tražim punjač, sretan sam, sretna sam i ja, na trenutke osjetim takav mir.Da stvarno mislim da ću uskoro i zaspati, a onda, do podneva zatvorena. Uvijek sam bila ranoranioc, ako bih prespavala poslije osam ujutro dan nije bio u crti, cijeli bi bio izokrenut i jedino što sam čekala bio je drugi da ne prespavam, i to me strašno opterećivalo, tih pola sata, nisam se mogla skoncentrirati na ništa, ubijalo me tih pola sata prespavanih, i mada sam znala leći u 2 ili 3 dizala sam se u 8, a danas, nakon par mjeseci vježbe, ne smeta mi ni podne, a mislila sam nemoguće. I ujutro ću otvoriti oči u osam, ali ću bez grižnje savjesti odšeati do toaleta popiškiti se i zaleći dalje, kada se samo sjetim tog opterećenja i protraćenih dana, radi čega, radi pola sata koji nisu u crti.Život konačno ne poznaje crte. Barem u spavanju, a dalje, kaos okolo, crte unutra, i borba.

zato ja sve kroz pjesme riješim...

šutnja je jako lijepa,pogotovo kad si zblokirana i nemaš niš za reć......osim toga, čuva glasnice....

odličan blog.

tebivjerna putuje u rumu na jebačinu kod save, ako savo ne položi, ona se vraća (ovo je plaćena reklama).