Laži EPHa iz Pazina sasvim dovoljno za nagradu HNDa
"Slučaj" pjevača Marka Perkovića Thompsona nije ključno pitanje u Hrvatskoj. Ono je nametnuto kao takvo od strane onih koji nemaju drugog načina za političko preživljavanje u ovoj zemlji. Nisu ga, međutim, nametnuli Thompsonovi obožavatelji, nego njegovi protivnici. IDS-ovac Damir Kajin i neki ekstremno ljevičarski mediji i politički krugovi ne mogu ga smisliti što svakako spada u domenu neprikosnovene slobode misli, ali kampanja protiv njega koju zasnivaju na lažima nije stvar dopuštenog izbora nego patologije koja sad već zahtjeva liječničku terapiju.
Novinari HL-a bili su na koncertu Marka Perkovića Thompsona. Ušli su u Boćarski dom gotovo sat vremena prije početka i zadržali se i nakon koncerta. Ni u jednom trenutku boravka masa okupljenih Istrana nije povikala ni "Ubij Srbina", ni "Ubji Kajina". Moglo se kratko čuti samo "Kajine pederu, Kajine cigane", ali baš ništa od morbidnih skandiranja o kojima su izvijestili. Čak je i te uobičajene povike (koliko su samo slično vikali Miroslavu Blaževiću pa nikomu ništa), sam Thompson zaustavljao i pozivao na kršćanski moral po kojemu protivnicima treba opraštati. Pa ipak su te laži zauzimale istu večer i sutradan glavne prostore nekih medjia.
Napisali su ih novinari Jutarnjeg Lista i Slobodne Dalmacije koji nisu bili na koncertu, te još neki koji su ih čuli od njih koji nisu bili. Sasvim dovoljno da im Hrvatsko novinarsko društvo dodijeli nagrade na svečanosti na kojoj će biti Stjepan Mesić i u pozadini Damir Kajin. Dezinformacija je, kako obično to biva u ovoj zemlji, pretvorena u laž koju se dalje moglo nesmetano rabiti kao istinu. Isti ili slični novinari koji nisu bili na koncertu, ali su, eto, znali što se tamo vikalo, upitali su Kajina za komentar. Kad je laž zapanjujuća, možete misliti kakav je tek komentar te laži. Kajin je, ne sumnjajući, naravno, da se prizivalo njegovo ubojstvo rekao kako se ne plaši za svoj život i kako ne će tražiti policijsku zaštitu te još jednom sasuo svoj poznati otrov na pojavu pjevača Marka Perkovića Thompsona.
Isti čovjek je prije desetak dana, kada je podmetnuta bomba u Boćarski dom, a počinitelj ozlijeđen, požurio izvijestiti javnost kako ju je postavio Thompsonov obožavatelj. Policija je provela istragu, a tijekom nje čovjek je priznao da je postavljanjem bombe htio spriječiti nastup ovog pjevača jer mu se ne sviđaju neke njegove pjesme. Dakle, nije bio Thompsonov nego Kajinov fan, pa možemo čak i špekulirati je li ga Kajin sam poslao da postavi bombu, samo što je ovaj toliko nespretan pa se ranio i razotkrio, odnosno nije baš vješto imitirao Gavrila Principa. Kad je policija rekla istinu, IDS-ovac Damir Kajin dočekao se na obje noge i jednostavno rekao da policija laže! Sve činjenice, dakle, demantiraju Damira Kajina, čine ga smiješnim i gotovo harlekinom, ali on ne posustaje. On je, poput mnogih drugih u medjima i politici, sebi odavno zadao stereotip. Ukoliko se stvarne činjenice ne uklapaju u taj streotip, odnosno ukoliko se sami događaji ne slažu s njegovim revolucionarnim komunističkim svjetonazorom, on će jednostavno, valjda, poručiti: utoliko gore po činjenice! I tako cijelu javnost vući za nos, danima, tjednima, mjesecima. Sav se sapleo u lažima, mržnji i gotovo bolesnoj opsjednutosti da on bude taj koji određuje razliu između zla i dobra.
Sve to možda i ne bi bilo toliko važno da nije paradigmatično za Hrvatsku posljednjih desetak godina. Laž pretvorena gobelsovskim metodama u istinu postala je moćno oružje u svakodnevnim političkim bitkama. Naraštaj novih ili starih hrvatskih političara, u svom obračuna s prijašnjom političkom nomenklaturom i vremenom očajnički je, u nedostatku argumenata, trebao proizvedene "istine", medije i novinare koji će obaviti taj posao. Senzacionalno pripoćavane i plasirane, "nove istine" trebale su skrenuti javno mnijenje, pridobiti ga za nove "zdrave snage" koje će navodno dovesti Hrvatsku u raj i stvoriti blgostanje. Rezultat je vidljiv i danas na svakom koraku. Tvornicama laži nitko ne vjeruje, a što se raja blagostanja tiče, prije bismo rekli da smo dovedeni u određeni krug pakla.
U zemlji nema tog čovjeka ni vođe kojeg bi većina slijedila, nitko nikomu ne vjeruje, nitko ne zna reći ni kako ćemo iz krize ni kamo srlja ova zemlja. U takvoj poražavajućoj situaciji prosječnom su građaninu ponudii da se navijački svrstava uz "partizane" ili uz "ustaše" iako je od njih prošlo više od 63 godine, za Thompsona ili protiv njega, za "crvene" ili crne". I dok se javnost navodi da na rubu izgreda vodi ideološke bitke, mimo javen pozornosti, iza zastora, užurbano se raprodaje preostala imovina, kriza ubire danak, tisuće njih ostaje bez posla, pripremaju se zakonske osnove da netko već sura postane vlasnik atraktivnih terena neovisno o volji vlasnika, nestaju posljednji znakovi suverenosti. Domovinski rat vodio se ne samo za slobodu Hrvatske i hrvatskog naroda, nego i za suverenost koju je Beograd 70 godina nasilno uzurpirao. Danas je te suverenosti manje nego ikad, o čemu samo simbolično svjedoče strani nazivi na bankama, trgovačkim centrima, zgradama pojedinih tvrtki, o čemu svjedoči, napokon, i sam jezik beznandno preplavljen anglizmima, pa ispada da je govor na čistom i standardnom hrvatskom postao obično mumljanje, a onaj s tuđicama jedino ljudsko glasanje. Te tihe i ključne bitke već su izgubljene. Vlast, i onaj tko njome dirigira iz središta moći na zapadu, postiže svoje ciljeve, utoliko lakše dok je klaunova poput Damira Kajina i medijske mu logistike, koji su nas svojim podvalama i lažima natjerali da se bavimo Thompsonom, partizanima i ustašama. Pustite čovjeka da pjeva onima koji ga žele slušati, a slušalo ga je milijun ljudi u zadnje dvije godine na koncertima, pustite ustaše i patizane, te relikte neslavne prošlosti, učinite nešto korisno za ovu zemlju a prvi bi korak bio da nestanete iz politike i medija za sva vremena i tako učinite najbolju uslugu Hrvatima.
24.12.2008. u 12:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ja velim... Dok je Palestincima došlo do pameti probudiše se u izbjegličkim logorima.... Sve me strah gdje će se Hrvati probuditi
Autor: istima | 24.12.2008. u 12:24 | opcije
Drago mi je ako je na spomenutom koncertu u Pazinu bilo kao što pišeš (drugi članak), a ne onako kako su izvjestili neki mediji. Svejedno pitam, (sklona sam provjeravanju), da li je to informacija iz prve ruke?
Autor: Maat-a | 24.12.2008. u 12:35 | opcije
auu,iskreno neda mi se sada o tome...ne zamjeri...Ali ti svakako želim lijep dan...
Autor: apostol | 24.12.2008. u 13:36 | opcije