Tvoj osmijeh mi popravi dan :)))

Evo, takoreci preko noci se osjecam stariji - za cijelu noc stariji. Uvjezbavam moju etidu i pravim greske - uvijek na drugom mjestu. Teske dijelove sam vec perfektno uvjezbao. Na jednostavnim dijelovima mi poklekne gudalo, odluta prst, zaluta tvoj lik. I - onda opet iz pocetka.
Etida je samo vjezba...vjezba za prste, vjezba za ruke - tehnika...a misli mi lutaju nemirno - kroz noc.
Srce se ponovno puni krvlju. Za jedan otkucaj srca sam opet postao stariji - samo muzika i moji osjecaji, jos su ostali isti...

kako slatko..paf:))

Dobro jutro Devita :)))

ma kakvo jutro....meni je tek vecer:))jutro tebi..lutak

Duga noc...puna zvijezda... :)))

ovdje nema puno zvijezda...bura dere:))

Bura - nemir - osvjezenje...

hladnoca....do kostiju:)

Eh, onda se moras malo primaknuti kompjuteru. Odlicno grije - barem ovaj moj. :(((

umotala sam se u svoju dekicu..i vec sam sretna:))

Mislim, da cu i ja slijediti tvoj svijetli primjer i umotati se u dekicu...a vjerojatno cu i zaklopiti oci...hvala ti na druzenju veceras :)))

molim,laka ti noc..lutak:)

Plove u tisini neke davne misli
vracaju me danima kad sam bio dete
i divio se beskrajno cudesnim zvucima
njene mlade duse

Devojka je svirala najlepsu etidu
danima u tamnoj sobi za klavirom
u zanosu te muzike prolece prodje
tuzna jesen dodje

Bila su dobra vremena dok sam tajno voleo
i zamisljao je kako poljem sama ide
Lice joj bledo a tanak joj struk
u travi je na mom dlanu zaspala

Bila su dobra vremena dok sam tajno voleo
dok sam svaku rec iz njenih usta zedno pio
Noci u radu a dani u snu
u sobi za klavirom sedim sam bez nje
u sobi za klavirom sedim sam bez nje

Lijepo je to. Kad se čovjek ne boji pogriješiti.