:(
Jednom, bio sam u os, na mostu tamo na dravi... cijeli grad na dlanu ruke... Sam!! A toliko toga sam htio u tom trenu reći nekome, bilo kome. Toliko ljudi je došlo i otišlo, toliko osmjeha, toliko ljubavi, želja i nadanja... a nitko tada nije mogao bit kraj mene, samo da me uhvati za ruku. Postoje stvari kojih se ne smiješ sjećati, loše stvari na koje ne smiješ pomišljati... i one o kojima više ne smiješ govoriti. Boli, kada sve one izađu van. Ne znamo cijeniti, mi ljudi, ono što imamo... i naći sreću u tome... gutati svaki trenutak, doživjeti svaki poljubac... ne uzeti svako volim te zdravo za gotovo... iskoristiti trenutak i reći ono što je zaista važno...
Najgore je kada ti netko nedostaje. To je najgore od svega!! Potaknut tuđom nesrećom, toliko me dirnulo da su svi moji strahovi, moje želje i uspomene izašle van. Samo pišem ovdje... možda će me netko i čuti, možda će se zamisliti... Možda će i nekoga od vas tuđa nesreća dirunti...
30.12.2008. u 0:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
malo je malo dana.
što se mene tiče, Bog je mrtav
Autor: rozmarinababa | 30.12.2008. u 0:17 | opcije
...Čujem te...jako dobro...jer sam i ja često znala stajati baš na tom istom mostu...
Autor: GreenEyes- | 30.12.2008. u 0:23 | opcije
Hm... Kako taj most nekada zna budit lijepe osjećaje, a nekada...
Autor: dark_shadow | 30.12.2008. u 0:41 | opcije