Amicus animae dimidium (prijatelj je pola duše)

Sretna vam Nova godina drage iskrice,pronašla sam ovaj blog ranije objavljen od naše drage blogerice, nasmijala sam se do suza,evo i vama malo smijeha:
Poznata nam Iskrica...

Stara godina. Već je prošlo podne, a ja još nisam navukla crvene gaćice. Brzo hitam u kupaonicu na tuširanje ne gubeći iz vida crvene gaćice koje čekaju uredno složene na perilici rublja. Dobila sam ih uoči badnjaka zajedno s okruglim stolnjakom na kojem je naslikana crvena božićna zvijezda. Evo, to ti je za Božić, a ovo nekaj za staro leto, ma znaš da ih moraš obući, inače niš od sexa u sljedećoj godini. Čekaj, mislim si, tu nekaj ne štima i vrtim film u glavi godinu dana unazad i jasno se sjećam kako sam odmah tog jutra propisno obukla crvene gaćice. Ipak, kad bolje promislim, vukle su na rozkasto. Dakle, ja sam svoje učinila, misija ispunjena, a sad čekam. Samo ti čekaj, misliš da ti Mr. Right bude na vrata pokucao, kaže mi Anica. Anica se u posljednjih mjesec dana našla s petoricom s Iskrice. Čuj stara, odlučna da konačno u četldesetoj uzme život u svoje ruke, otpuhnula je dim i ne dvojeći konstatirala: od osamdeset i nešto tisuća muških članova na Iskrici ak oduzmeš pola koji su seksualni manijaci, ostane ti četrdest tisuća, pola od toga su premladi ili homići, ostaje ti dvadeset tisuća, pola od njih su u sretnom braku kojeg žele malo osvježiti, od preostalih pet tisuća ak je polovica njih luzera koji ak propuste ručak kod mamice moraju na psihoterapiju, ostaje ti dvije i pol tisuće, a ako polovina od njih ne zna što hoće ili ima funny mirror u kupaonici, pobogu, od njih tisuću i nekoliko dopast će mi šaka makar dvojica, trojica. Pa što će ti dvojica, trojica, što nije dovoljan jedan? Za slučaj, spremno odgovara, da mi jedan od njih nakon sudara pošalje učtivi mail; sorry, bilo je lijepo, ali ne mogu se više nalaziti s tobom, nešto mi je iskrslo i moram na poslovni put u Južno Afričku Republiku.
Kad je tako Anici četrdeseta nesmiljeno pokucala na vrata, ona se isprva pravila da je nema doma i da je ona, hehe, oprostite gospođo Četrdeset, Aničina nećakinja. Gospođa Četrdeset se samo značajno nasmiješila, okrenula na peti i teškim, ali sigurnim korakom zaputila niz hodnik. Anica je virila tako u nevjerici još nekoliko trenutaka kroz špijunku dok se ne uvjeri da je debelu guzicu gđe. Četrdeset sasvim progutalo dizalo. Odglavinjala je do kupaonice i bojažljivo se nasmiješila: ma duso nije to nista, ti si mala curica, Aničina nećakinja, moras teti Anici nesto pokloniti za četldeseti rocendan. Izjurivši iz kupaonice, Anica se osvrnula po sobi i drhtavih ruku jurnulu ka kompjutoru, napipala tastaturu i ukucala Iskrica.com. Nemoj mi se sad zblesirati, stara kanto, procijedila je kroz zube ljutito fiksirajući ekran.
Već sljedeći dan nervozno je šetkala ispred X-Nationa u Branimir centru. Nakon što se inspektorica Clusoe uvjerila da Luka još nije stigao, mrko odmjerivši prolaznike oko sebe, brzo je odjurila u zahod popraviti push-up grudnjak da njen budući dragi ne pomisli kako joj je previše stalo, jer je usred zimskog prometnog kolapsa, ona, u jarca, stigla 5 minuta ranije.
Nakon što je ispred zrcala izgovorila nekoliko New Age afirmacija; ti si jedna gospođa koja zna što hoće, cice ti dobro stoje i ne daj se zajebavati, ti si jedna gospođa......i ne daj se zajebavati.....Bože pomozi, hrabro je zakoračila crvenim tepihom na izlasku iz zahoda i ogrnuvši se osmijehom iz reklame za super kaladont, Aquafresh 3, sam pere, štiti i tjera karijes, pohitala je ka casual odjevenom muškarcu, kako se Luka i predstavio u osobnom profilu Iskrice. Visok 185, 80 kg, crna kosa, plave oči i kažu da sam zgodan. Sakač boje pijeska u stilu Davora Radolfia, trapke, dobre šuze i ne zjaka oko sebe, pa naravno, čeka nju i odmah će im se duše prepoznati, nema šta zvjerati, kaj ne?! Haj, pružila je ruku, ti si Luka? Zapuhnuvši je mirisom Bulgaria, Radolfi se pristojno nasmiješio i rekao, ne. Ah, oprostite. Vratila je ruku u džep svog Clusoe kaputa i okrenuvši se zapela za proćelavog čovječuljka u zgužvanoj dolčeviti obrubljenoj parom sitnih očica koji je ushićeno uskliknuo; Anica? Da, bok, kiselo se osmjehnula Anica pomislivši, dobro, nije 185 nego 170, i kose crne baš i nema puno, ali nećemo biti sitničavi, treba čovjeku dati šansu.
Sutradan, banuvši mi na vrata, Anica umorno uzdahne; stara, može jedna nesica. Joj, davio me o tome kak ima puno piceka koje ne stigne uvijek nahraniti jer radi dva posla, do podne prodaje lutriju, a poslije podne u pogrebnom poduzeću, a kad dođe doma, kao da mu nije dosta smrti koje gleda svaki dan, dočekaju ga jadni piceki iznemoglo zijevajući kao da će, nedajbože izdahnuti. Okrijepivši se kavicom, Anica, prebacivši svoju zanosnu nogu preko noge, živne; ma, život ide dalje! Na drugoj nesici mi je ispričala kako je Mr. Right № 2, doduše, dobro izgledao ali je imao jednu malu psihotičnu epizodicu, ali bilo je to davno i sad je ok, sve dok se kloni agresivnih žena koje ga provociraju svojim dekolteom. Zakopčavši se do grla Anica je nastavila, e a Stipe.....tupavo se osmjehnula Anica...Što, što je bilo sa Stipom, nestrpljivo sam je prekinula. Ma stalno si je natezao prekratke hlače jer su mu duge gaće provirivale ispod ruba. Veli da kad te bura jednom propuše, nikad se ne oporaviš. Rekao je da radi kod kuće i da zimi rijetko izlazi jer se čuva prehlade i nije htio skinuti plišane slušalice medvjediće u kafiću jer smo sjedili na propuhu i stalno je pogledavao na sat jer do 21 i 30 mora biti u krevetu da bi zaspao do 22.
Sinoć sam se našla s Nedjeljkom, znaš, onim pravnikom. Aha, vrckavo se namjestih u stolcu. I? Ma, nervozno otresavši pepeo, Anica nastavi; odmah sam ga otpilila. Ma nije mi nikako sjeo već na prvi pogled. Vonjao je po znoju i luku. Popili smo brzinsku kavu i ciao maco.
A Mario, mmmm, zapalila je cigaretu Anica, phhhhh, Mario je fakat komad. I? Unijela sam joj se u lice. Mmmm, Mario..Da, rekla si da je zgodan i što je onda bilo? Moj tip, zurka u stilu Maxima Mrvice, pomalo i liči na njega, samo još bolji. Više cool i gledao me u oči, usta...gledao mi je usta kao kad gluhe osobe čitaju s usana, ma stara, gledao me kao da sam jedina žena u Branimir centru. I? Anica polusklopljenih očiju nastavi; A osmijeh, a zubi, a spika, a iskrenost, ničem se ne čudi, ja izblebetala čitav svoj život i o mojim bivšim vezama, i o mojim bivšim šefovima zlostavljačima i o mojim starcima i o tome kako sam zapravo užasno sramežljiva i kako život prolazi pored mene i kako sam u minusu na računu i kako uvijek patim za nekim nedostižnim tipovima i kako me šetaju na poslu da raznosim faksove, i sve sve, kak volim nježne tipove, kak se volim grliti u krevetu...Ma slušao me u zanosu kao ja kad nekad odem u crkvu pa mi od posebnog nadahnuća suze poteku od neke čežnje za Božanskim i ganuća..Da, i? Opet je prekinuh. Zazvonio joj je mobitel; ok, dolazim, ma ne, stignem ja za pol sata. Digla se ko ošinuta i rekla; stara, moram do posla nekaj završiti, čujemo se. Čekaj, velim ja, poput djevojčice kojoj je obećana žarko željena igračka i onda se mama predomisli na blagajni, ma drugi put zlato, nema sad mama novaca.A što je bilo na kraju s Marijom. Ah, ma rekao mi je da se njegovoj ženi ne sviđa kad od nje traži da mu gurne prst u dupe i jel bih ja bila spremna na to i jel mi smeta što se njemu sviđaju i muškarci. Aha, ima ženu, razočarano sam je otpratila do vrata dok je ona prpošno odzibala do svog auta i zaškripavši kočnicama odjurila niz ulicu.
Vratila sam se u kuću i popravila svoje crvene gaćice maštajući kako će mi ih moj Mr. Right s Iskrice strgnuti zubima, osim ako mi ne pošalje učtivi mail da je eto, nenadano morao otputovati u Južno Afričku Republiku.

i kaj sad?

Owo je genijalno! :)))))

dobro jutro, odličan blog!

...egotrip..beskrajno zaljubljene u sebe

Mislim da ovoj priči fali nastavak...kaj ne?