Dnevnički zapisi malog zelenog brodolomca izgubljenog na Zemlji

Sunčano rujansko jutro. Temperatura je znatno viša od uobičajene za ovo doba godine i svi još nose laganu, gotovo ljetnu odjeću. Izašao sam iz tramvaja stanicu prije nego što sam planirao jer mi je šesto čulo reklo da će ovdje biti dobrih komada. Zapravo sam skužio da je odmah iza tramvaj koji mi više odgovara, ali "izašao sam iz tramvaja zbog komada iako kasnim na posao više od pola sata" puno bolje zvuči. Onako frajerski. A ja očajnički pokušavam biti frajer. Još dok sam izlazio, za oko mi je zapela ženska u bijelim hlačama i naglašenih bokova. Mljac ! Pomislio sam kako je ovo baš dobar početak još jednog dosadnog, radnog dana i kako bi bilo dobro da je promotrim i straga. Ha, ha, ha... Međutim, u vidnom polju mi se iznenada stvorila Ona ! Nosila je ono što se u stručnoj literaturi naziva "mala crna haljina". O tom mitskom odjevnom predmetu sam samo čitao, ali ga, do tada, nikada nisam vidio u živo pa sam već počeo vjerovati da se radi o običnoj, urbanoj legendi. Međutim, mala crna haljina se sada nalazila točno ispred mene. Sigurno sanjam ! Ako je dotaknem, sigurno će nestati ! A ja ću završiti u najbližoj policijskoj stanici sa optužbom za bludničenje ! A možda i u traumatološkoj ako me gomila zadrži do dolaska policije. Dosadnjakoviću, ti si fakat puk'o ! Na svu sreću, tramvaj, kojeg sam čekao, je stigao pa sam se ponadao da ću se riješiti male crne haljine i njezine magnetske privlačnosti. Međutim, kad dan loše počne, ne može se dobro završiti. Vlasnica haljine je također ušla u tramvaj. Naravno, odmah je potražila slobodnu sjedalicu kako bi vježbala svoju ne-baš-tako-veliku stražnjicu. I to točno preko puta mene ! Hm, kad se već nudi, što ne bih bacio tu i tamo koji pogled, pomislio sam. Imala je 20-ak godina. Tamnosmeđa kosa do ramena bila je oblikovana u modernu frizuru. Nosila je obične, dioptrijske naočale na čijem se debelom okviru ponosno isticala velika, stilizirana, srebrna orlušina. A onda mi je pogled pao na njenu bradu... Ista Eva Mendes ! Joj, da me mama vidi kako slinim ! Vrijeme je prošlo u trenu i tramvaj je stigao do slijedeće stanice. Kroz prozor sam opazio one daveže iz ZET-a kako se spremaju za invaziju. Iako se nikad ne švercam, uvijek osjetim neku nelagodu kad vidim kontrolore. Vrata su se otvorila i putnici su počeli izlaziti. Vlasnica male crne haljine je samo bacila kratak pogled na stanicu i nastavila prelistavati Cosmo. Cura se informira što će se nositi idući mjesec. Ha, ha, ha... Međutim, u jednom trenu se trznula, k'o da ju je netko zgrabio za neveliku stražnjicu, skočila je sa stolice i potrčala prema najbližim vratima. Zapravo, pokušala je trčati jer se ono nespretno geganje sitnim koracima na visokim petama teško može nazvati trčanjem. Iz tramvaja je iskočila u zadnji čas, trenutak prije nego li su se vrata potpuno zatvorila. Ponos hrvatske industrije je krenuo dalje, a ja nisam mogao doći sebi. Onakav predivan cvjetak je umalo stradao ! Pa tko je projektirao taj užas od tramvaja ?!?! Svaki pravi inženjer će se, nakon najmanje 5 godina provedenih na "muškom" faksu, najprije pobrinuti da njegov proizvod ne naškodi bilo kojoj, a pogotovo ne zgodnoj ženi. Danas stvarno svaka budala može biti inženjer. Sramota ! Međutim, što je tramvaj više odmicao, počeo sam se sve više osjećati kao magarac. Stvarno sam glup i plitak ! Mala crna haljina i brada marke "Eva Mendes" bile su dovoljne da ne vidim da žena nije baš previše bistra. Mislila je i na frizuru i na naočale sa srebrnom ptičurinom i na malu crnu haljinu i na trendi cipele sa visokom petom, ali je na jednu stvar zaboravila misliti. Zaboravila je misliti na "sitnicu" od 8 kuna za voznu kartu što, zapravo, i ne čudi jer, kad se na obleku spiska par tisućica, 8 kuna je stvarno prava sitnica. I tek tada mi je postalo jasno koliko su inženjeri, koji su projektirali tramvaj, zapravo, genijalni i dalekovidni. Znali su oni kakvi će se švercerski raspoloženi modni fanatici htjeti besplatno voziti novim tramvajima. Znali su da se takvima treba već jednom stati na kraj. I da za to nema boljeg rješenja od anti-šverc-zgnječ vrata. Eh, da nam je više takvih inženjera, gdje bi nam bio kraj?
>:-)

dosado, možeš ti i bolje!

:)

i sad ga opet neće bit osam mjeseci. šmrc!