Mojem: "only friend"
Znaš dragi prijatelju, tužna sam jer sam te izgubila. U nekom mojem divljem zanosu, prkosu.....mojoj strasti prema životu....pustila sam te da odeš,dozvolila sam da te više nemam.Znam da se više nećemo sresti na našim dugim stazama lutanja....nama tako dragima....i samo nama poznatima. Te staze bile su samo naše...istinske....i zaogrnuti mrakom lutali smo u nepoznato bojeći se da ne ispustimo naše ruke, bojali smo se da ne nestanemo. Tužna sam....jer kome da sada ispričam sve moje šale, dogodovštine, moje susrete, moja sanjarenja ?????
Satima smo znali "pričati", divljati, veseliti se.... znali smo biti i tužni kad smo pričali o bolesti "naših voljenih" !!!!
Ljutila bih se na tebe, špotala te i....ponovo sam ti se uvijek vraćala.... tako tvoja....tako sretna ko dijete.... jer udahnuo si u mene djelić tvoje tople razigrane dječje dušice.
Za tebe dragi "moj prijatelju",za tebe sam bila sretna...ali samo zbog tebe je ova moja tuga.
Nikada više neće nas biti u ovom "našem svijetu".....a to me booooooooooli.....
Dragi moj......hladno mi je......
Ne grije me više tvoj osmijeh.....
Lutam sama nekim čudnim stazama kojima nikada nismo šetali.... i......fališ mi do bola....
Ako te ikada....ako te ikada sretnem na "našim lutanjima", molim te daj mi ponovo djelić tvoje duše.....jer bez tebe nisam više ista...nisam poeta...već samo skitnica kroz srca i zato odlazim.......
Al rekla sam ti:
20.01.2009. u 17:31 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara