pisati pisma, pričati priče

Nema važnijeg posla od pravljenja kruha: tamno brašno, malo kvasa umućenog u toplom mlijeku sa žličicom šećera; svemu dodati krupno zaljubljene i hrskave soli, mlake vode i šaku sjemenki za ptice koje ćemo dozvati kad budemo rukama odlamali ispečeno tijesto.
Još ću ga samo prije toga umijesiti. Prvi put, pa odložiti neka pričeka dok stigneš. Pa onda drugi put premijesiti, i poleći u pećnicu onako kako ti mene polegneš prije nego što me počneš zagrijavati do usijanja.
Promjene agregatnih stanja. To mi sebi radimo. Voda isparava u pećnici, ona ista voda koja mi je milovala prste dok sam dlanovima prebirala tamnoputo brašno. Stari posao, izvježban na tvojoj koži. 
Da, nema važnijeg posla od pravljenja kruha. Jednom ćeš se i ti u kruh pretvoriti, probudit ćeš se mekan i topao, sav od sjemenki i sav od gladi. Mirišljav u mojim rukama. Strpi se, dragi.
Bit će to već u rujnu. Kad ostavimo more i vlažna čekanja:)))

Haha, Djuka, jel' ti to mene zajebavaš ili te stvarno napaljuje pričica o pravljenju kruha? Što da ti kažem drugo, nego: strpi, se dragi:)))

a sto ga vise puta promijesis i pustis da se ponovo digne, kruh je bolji :))))).

Ti bi snašu na salašu, ha Djuka? Imaš pravo, pretjerala sam s tim kruhom, tko će dočekati rujan:)))

Monthy, tako sve uvijek pametno objasniš da ću jedan kruh umijesiti samo za tebe:))) Na zimu! Pa ćemo hraniti ptičice kroz prozor:))) A ne kao ovaj Djuka koji bi još i poštara doveo:)))