One Memory

Heloooouuuu!! Is anybody out there? Can anybody hear me? Tražim ljubav... ili malo nje... tražim... želim s nekim držati se za ruke i gledati neke daleke zore, neke sanjive obzore... neke drugačije, samo naše sutone... Želim mrvice sreće, udaljene od ove lude stvarnosti, ljudi mrtvih duša koji lunjaju svijetom bez imalo obzira jednog prema drugome... Stojim na križanju života bez ikoga koga bih zvao svojim... samoća se uvukla u srce... postala njegov stalni stanar... bez imalo nade da više ikada ode... Moja sjećanja... sanjiva su to mjesta na kojima živim iz dana u dan... nadajući se toploj ruci, mekom dodiru... i njenom licu svako jutro kada otvorim oči... Da je bar netko tu... Da mi barem može udijeliti jednu lijepu riječ utjehe... I gore lampe... ulične... požutjele od vremena... od prohujalih generacija... I samo snijeg ostaje... snijeg koji lagano pada i nestaje u noći... hladnoj... debeloj... prastaroj... kojoj zora nikad neće svanuti... noći, nekih mojih uplakanih godina... provedenih bez nje...