trava i užas
..vozismo se ja i moja...i mjenjamo stanice. Nabasamo na tambure...o kako lijepi ljubavni stih...pa nakon njega domoljubni...sve u jednoj pjesmi koja nekakav logično posložen mozak dovodi u stanje zbunjenosti...nakon toga Stavros. Izdržali smo cjelu minutu. Konačno smo uboli nešto slično, a opet nešto sasvim drukčije - Ladarice. Kad ono, nakon njihovog prepoznatljivog grlenog pjevanja - Severina...bože sačuvaj.. odlučili ubaciti nešto što naše uho može podnijeti. I zapitali se - tko je tu lud..ili gore ne može...ili...i konje ubijaju zar ne?..neka bude i kako je počeo rat na mom otoku...ima li pilota u avionu
26.02.2009. u 9:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar