Proizvodnja šutnje i pristanka (HS)
Nasrtaj na glavnog urednika Vijenca dolazi od proizvođača hrvatske šutnje i pristanka.
Nisu protiv samostalne Hrvatske bili samo neobrijani četnici - kasnije obrijani i abolirani. Bili su i oni koji su im svojim "intelektualnim" radom punili glave mitovima i krivotvorinama, glasinama i poluistinama. Oni se danas ne ponašaju kao povijesno poražene snage. Naprotiv, opet su u sedlu. I jašu na starim protuhrvatskim tezama. Kako bi njihove teze dobile na važnosti, kako bi postale jednoumnom istinom, potrebno je u Hrvatskoj zavesti dvostruki teror - šutnje i pristanka. Kakva demokracija! Ta vidjeli smo što su Hrvati sposobni učiniti kad se ponašaju slobodno i kad se demokracija shvati kao prilika za bolje: Obnovili su državu i porazili jednu od najmoćnijih partijsko-totalitarnih vojski, tzv. JNA. Zbog toga je demokracija svedena na jedan dan - onaj izborni. Poslije izbora iz središta odlučivanja udaljen je i demos i demokracija. Na njihovo mjesto dolaze mašinerije partitokracija.
Proizvodnja šutnje i pristanka jedina je domaća proizvodnja kojoj cvjetaju ruže. Uspjesi te proizvodnje vidljivi su na svakom koraku: U medijima, u sudskim procesima, u stupnju ucjena na putu u eurointegracije i u stupnju hrvatske službene pokornosti ucjenama. Ako u demokratskom društvu šute i političke stranke, onda je višestranačje bolesno. Ako političke stranke bolesno šute o najkrupnijim pitanjima sadašnjeg trenutka i budućnosti, onda su i one zaražene proizvodnjom šutnje i pristanka. Ono o čemu se u Hrvatskoj šuti nije skup nasumce skrpanih tema. Naprotiv, riječ je o brižljivo odabranim temama koje jačaju samosvijest, povijesnu okomicu i odgovornost za budućnost. Ono na što pak treba pristati također su brižljivo odabrane teme. Ni sadržaj šutnje, ni sadržaj pristanka, nisu prošli demokratsku verifikaciju. Ta, narod zna o čemu treba govoriti, za što se treba boriti, a na što se nikad ne smije pristati.
Najbolje se proizvodnja šutnje i pristanka vidi u medijima. Od 2000. šutnje se provodi, među ostalim metodama i izgonom onih koji ne šute i ne prihvaćaju bezalternativni pristanak. Sjetimo se sudbina: Josipa Jovića, Zorana Vukmana, Nikole Listeša, Joška Čelana, Maje Freundlich, Đurđice Ivanišević, Tihomira Dujmovića, Dunje Ujević. Pa zatim klasične boljševičke čistke na HRT-u, koju je provela koalicijska vlada Ivice Račana ("oca hrvatske demokracije"), kao i čistke u diplomaciji, vojsci, policiji, ministarstvima. Svi, bilo osobe ili mediji, koji ne prihvaćaju šutnju i pristanak postali su "narodni neprijatelji", ili "radikalni nacionalisti".
Prošli smo tjedan vidjeli (i prešutjeli!?) najnoviji primjer boljševičkog nasrtaja. Onaj na Andriju Tunjića, glavnog urednika dvotjednika Matice hrvatske. Napao ga jugošaljivđija Denis Kuljiš u Globusu, a onda i HTV-ovih Pola ure kulture. Tunjić je, među ostalim, hrvatski branitelj, dakle, "narodni neprijatelj", pa ga treba odmah po imenovanju srezati jer pokazuje da nema namjeru ni on a ni Vijenac proizvoditi šutnju i pristanak. Prilog Pola ure kulture nije ništa drugo negoli priprema za skidanje Tunjićeve glave (Kuljiš ide dalje, on bi ukinuo Maticu hrvatsku u cjelini). Vijenac je, kako kaže prilog, godinama bio "između Ferala i Hrvatskog slova", pa tu valjda treba i ostati s flasterom na ustima. Nemoguće je ne primijetiti kako Feral i Hrvatsko slovo nisu usporedivi, jer se ni u matematici ne zbrajaju trule kruške s jabukama, ali je svakako istina kako se emisija Branke Kamenski Pola ure kulture po stupnju ideološke impregnacije godinama nalazi između Stankovićevih Nedjeljom u dva i Latinove Latinice. Proizvodi "kulturu" koja o bitnome šuti. Hoće li na tom tragu u Pola ure kulture jedan od jačih autora, Dražen Ilinčić, napraviti prilog o svojim štramplicama, kao vrhunskom kulturnom izazovu, dok se promjenom Ustava, primjerice, istodobno nekulturno briše članak 141 Ustava?
Kabinetska promjena Ustava pred kojom svi zajedno više-manje strepimo, možda je dobar primjer do kojeg je stupnja stigla proizvodnja šutnje i pristanka.
Da se sad sklepa neka nova Jugoslavija na repertoaru HRT-a sigurno bi ostale emisije zadužene za šutnju i pristanak: Nedjeljom u dva, Latinica i Pola ure kulture. Tunjića bi šutke nestalo iz Vijenca, Maticu bi, već viđeno, opet zabranili.
Pogodite što bi se tek dogodilo s Hrvatskim slovom, kojemu je ove godine u skladu s načelima proizvodnje šutnje ukinuta dotacija Ministarstva kulture za program "književnih manifestacija", odnosno za Tribinu Hrvatsko slovo uživo. Ukinuti iznos na godišnjoj razini (25.000 kuna) manji je od jedne mjesečne plaće (35.000 kuna!) udarnika HRT-a, Denisa Latina, radikalnog proizvođača pristanka...
09.03.2009. u 14:48 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar