Dati dio sebe...

     Prekrasno je kada znaš da nisi kao Pale, sam na svijetu....Zahvaljujući Iskrici postajem jakoooo bogata osoba, ma kako god tko na to gledao.
     Dođem kući nakon jako napornog radnog dana i dočeka me puno poruka od dragih ljudi.Čitajuči redove teksta, osjećala sam da je svatko od njih tim pisanjem poklonio dio sebe, onako iskreno.I najdraže od svega je kada na kraju poruke na mom licu smješak stavi zadnju točku :))

Pozdravlja te Pale :)

Pale, eto vidiš i tebe spominjem u blogu :))

Heh, jel ono pretprošle godine bilo Vodice, ha Pale? :)))))

Pusa winky, slatko pajki.Nadam se da si pojela dozu Milke pred polazak u krevetić :)

ma nije moguće, ja 100% da je bilo prošle godine! de izračunaj malo... nisam ja dvije godine na iskri... ili jesam? ma nisam, neeeeee... nisam baš toliki veteran, a ni iskra ni tolko stara!

Joj, je u pravu si.Ja pobrkala malo godine.Ma plavuša bila...i ostala :)

Pusek milena.Pazi da mrljice ne ostavljaš baš tamo gdje ne treba...

Ima nešto jače od nas što upravlja s svijetom, sličnosti se privlače kroz mnoge inkarnacije...neki od nas, a među njima si i ti Ericca su poput snažne svjetlosti koja ne može proći nezapaženo...kažu da su sve svjetlosti važne, ali ona prva koja osvijetli mrak je najvažnija...pozdrav

istina...i mene poruke uvijek oraspolože... :)

Ma da... Mijenjam cijelu Iskricu za jednu SUZU .... :)
Kiss

"... Tako se ukazuje sreća...
U dijelovima, na mahove. Kao djeca, nadamo se velikoj sreći, nekoj golemoj i apsolutnoj sreći. I u iščekivanju da se to desi, mi puštamo da mimo nas prolaze male sreće, jedine sreće koje postoje. Ne umijemo ni da ih cijenimo. To je kao ...
Zamislite nekog prosjaka koji uz put odbija milostinju, jer je načuo da negdje postoji neko basnoslovno blago. Neko nepostojeće blago.
Nama izgledaju kao malenkosti: prijatan razgovor s prijateljima, let galebova, ovo nebo, pivo koje smo maločas popili.
Ponekad mislim da te male sreće postoje baš zato što su malene. Kao i taj beznačajan svijet koji prolazi neprimjetno..."
E. Sabato