Vučji čopori, svakodnevnica i sjećanja.

Žrtve i prognanici - izbjeglice po općinama Federacije Bosne i Hercegovine za ratnog  sukoba između Armije BiH i HVO-a   1992.-1994. godine
Izložena faktografija žrtava genocida i žrtava ratnog zločina nad civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a sažeta je u ovome pregledu. Broj žrtava proizašao je iz prikupljene dokumentacije pa se prema tome može razložno pretpostaviti da je ukupni broj žrtava veći. Svakako valja reći da je ovo neporeciv minimum žrtava, on se može samo povećavati novim istraživanjima.
Pregled je donesen po općinama Federacije Bosne i Hercegovine u kojima je došlo do ratnog sukoba između Armije BiH i HVO-a uz iznimku mjesta Nove Bile i Tarčina koji nisu bili općine. U Novoj Bili za ratnog sukoba djelovala je Franjevačka bolnica “Dr. fra Mato Nikolić”, koja je liječila i spašavala živote ranjenih i bolesnih civila i vojnika, ali ne samo hrvatskog, nego i muslimansko-bošnjačkog naroda. Tarčin je naselje na magistralnom putu Konjic-Sarajevo i u njemu je bilo tek nekoliko hrvatskih obitelji, ali su tu, u logoru, stradavali uhićeni i zarobljeni Hrvati iz Konjica i Kreševa.
Pregled donosi podatak od 1.606 žrtve genocida i žrtve ratnog zločina u ratu između HVO-a i Armije BiH, a sigurno će se povećati novim istraživanjima. Zločini počinjeni na područjima pod nadzorom Armije BiH bili su najvećim dijelom nedostupni ne samo istraživačima nego i predstavnicima međunarodnih humanitarnih, političkih i vojnih organizacija i snaga. Tako je teško staviti točku na konačan broj žrtava u općini Travnik ili Kakanj. Osim toga, tek pobliža istraživanja žrtava u pojedinim općinama dat će potpunu i zaokruženu sliku žrtava genocida i žrtava ratnog zločina nad bosansko-hercegovačkim Hrvatima. Dosad su to učinili predstavnici hrvatskog naroda u općinama Konjic i Novi Travnik. Nažalost, u nizu općina, kao u Maglaju i Kaknju, o tome se ne može još ni razmišljati, a u nekim općinama, u kojima bi se već sada to moglo raditi, nema inicijative.
Broj ubijenih zarobljenih vojnika HVO-a u ratnom sukobu s Armijom BiH je 518. Ni taj broj nije konačan, jer nisu poznate sve žrtve uopće pa ni ubijeni ni masakrirani zarobljeni vojnici HVO-a. Proći će još dosta vremena dok se pronađu i istraže kolektivne grobnice i u njima identificira svaka žrtva.
Istraživanjem se do 1997. godine došlo do broja od 1.088 ubijena civila od kojih je 120 djece, žrtava rata. Jednom zgodom je dr. Tihomir Perić, kirurg i ravnatelj Franjevačke bolnice “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Bili izjavio da je samo u paklu Lašvanske doline stradalo 126 djece, a preko 60 posto ih je ubijeno muslimansko-bošnjačkim snajperima. Težina tragedije hrvatskog naroda u muslimansko-bošnjačkom - hrvatskom ratnom sukobu može se najbolje, najbolnije i najuvjerljivije oslikati sudbinom djece. Nevina djeca bila su žrtve na raznovrsne načine. Brojne obitelji su razbijene, djeca su ostala bez roditelja i hranitelja, bez nogu i ruku, doživjela su patnje logora i izbjeglištva.
Muslimansko-bošnjački snajperisti ubijali su djecu i majkama u naručju, kao u Novom Travniku. Djeci su čak odrezivane glave. U Novom Travniku 7. listopada 1993. godine ubijena je mala Nataša pogođena metkom iz snajpera ravno u srce. U Kozarcima, Zenica, neki Hodža ne sluša molbu majke i ubija malu Magdalenu od četiri godine. U Zenici je zbog neljudskog postupka umrlo novorođenče. Majka E.Š. je 24. travnja 1993. godine izbačena iz bolnice s djetetom, jer je liječnik odbio pružiti pomoć “zato što je otac djeteta pripadnik HVO-a”. Opet u Zenici, 13. svibnja 1993. godine, u ulici Slaviše Vajnera Čiče, ubijena je dvogodišnja Matea tako što su u nju i majku vojnici Armije BiH ispalili više metaka dok su bile u putničkom automobilu. Ustanovljeno je da je na automobilu bilo 17 rupa od metaka. Stravičan prizor je bio 10. lipnja 1993. godine u Vitezu. Toga dana eksplodirala je granata od 120 mm navođena s muslimansko-bošnjačkog položaja i tada je ubijeno osmero, a ranjeno šestero djece. Istog dana u Vitezu je ranjeno još dvanaestoro djece. U bolnici u selu Bakovićima kod Fojnice, 7. srpnja 1993. godine, umrlo je troje djece zaostale u razvoju, jer su ih muslimansko-bošnjačke vlasti ostavile bez hrane i liječničke njege.
Na svečanoj smotri postrojbi Armije BiH, u proslavu pete obljetnice njena osnivanja, na Koševskom stadionu, Alija Izatbegović je pohvalio vojnike i rekao da Armija BiH nije ubijala žene i djecu. Bilo je to točno tjedan dana poslije pohoda pape Ivana Pavla II. Sarajevu, koji je bio 13. travnja 1997. godine. Ta njegova izjava u dubokom je neskladu s istraživanjima.
U sukobu između Armije BiH i HVO-a dominantna muslimansko-bošnjačka politika bila je osvajanje hrvatskih prostora na području Federacije Bosne i Hercegovine. Zato su etnički “očišćena” hrvatska sela i dijelovi gradova nastanjeni Hrvatima, koji su potpali pod nadzor Armije BiH. Tu činjenicu potkrepljuju globalni podaci o broju izbjeglih i prognanih Hrvata i Muslimana-Bošnjaka iz Federacije Bosne i Hercegovine za sukoba između Armije BiH i HVO-a. U tom periodu iz Bosne i Hercegovine je prognano ili izbjeglo oko 150.000 Hrvata i oko 50.000 Muslimana-Bošnjaka. Ako se taj podatak izrazi u postocima prema ukupnom broju Hrvata i ukupnom broju Muslimana-Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, prema popisu stanovništva 1991. godine, onda je u tom sukobu izbjeglo i prognano 19,85 posto Hrvata i tek 2,6 posto Muslimana-Bošnjaka. Ako su uzmu u obzir ti podaci onda je očito da us Hrvati više stradali u tome sukobu.
Te podatke potvrđuje i istraživanje prema kojemu je za sukoba Armije BiH i HVO-a s područja Federacije, a iz općina u kojima se ratovalo, izbjeglo ili prognano 144.000 Hrvata. U tom broju nisu obuhvaćeni Hrvati izbjegli iz Sarajeva i nekih drugih mjesta, u kojima nije bilo izravnog ratnog sukoba. Opće je prihvaćeno da je iz Lašvanske doline izbjeglo ili prognano preko 66.000 Hrvata.
Iseljavanja i preseljavanja iz Bosne i Hercegovine sežu do njenih početaka. Osobito su se mnogo iseljavali Hrvati bježeći pred teškim životom za turske uprave. Bila su ona izazvana ekonomskim i političkim prilikama i uzrocima, ali su bila i rezultat ratnog nasilja pa je na početku 18 stoljeća u Bosni i Hercegovini bilo samo oko 21.000 Hrvata vjernika Katolika. Ta pojava je bila znatno izražena u Bosni i Hercegovini i prije posljednjeg rata. Tako se 1988. uz Bosne i Hercegovine iselilo 18.091 stanovnik. Te godine u Hrvatsku se iselilo 8.923, u Srbiju 5.515, a u Bosnu uselilo, iste godine, 4.235 stanovnika iz drugih dijelova tadašnje Jugoslavije, najviše iz Sandžaka.
U svjetlu tih podataka valja vagati obostranu politiku povratka izbjeglica i prognanika u Bosni i Hercegovini u njihove domove. Muslimansko-bošnjačke vlasti u više navrata zalagale su se za reciprocitet u povratku izbjeglica i prognanika. Dr. Ejub Ganić nekoliko puta se izjašnjavao za načelo 100 Muslimana-Bošnjaka u Stolac, a 100 Hrvata u Bugojno. Hrvatska politika povratka izbjeglica i prognanika drži se načela “svi za sve” ili svatko u svoj dom. Ganićeva politika je protivna interesima hrvatskoga naroda, jer se primjenom načela jedan za jednoga, a ne svi za sve, u Bosni i Hercegovini ne bi nikada vratilo oko 100.000 Hrvata. Tako se može reći da i politika povratka izbjeglica i prognanika prema načelu “jedan prema jedan” znači prihvaćanje i pristajanje na politiku etničkog čišćenja Bosne i Hercegovine od Hrvata.
Muslimansko-bošnjačka strana stalno i odlučno traži od međunarodne zajednice da se Muslimani-Bošnjaci vrate u Stolac. Ostaje pak nerasvijetljeno zašto muslimansko-bošnjačka politika toliko nastoji da se 8.400 Muslimana-Bošnjaka (prema popisu stanovništva iz 1991. godine bilo ih je toliko) vrati u stolačku općinu, a ni s približno toliko žestine i s tolikim međunarodnim povikom ne zahtijeva povratak oko 450.000 Muslimana-Bošnjaka u istočnu Bosnu. Bilo bi vrlo zanimljivo raščlaniti koja politika stoji iza toga nesklada i nerazmjera u zahtjevima o istoj stvari i je li Stolac za muslimansko-bošnjačke vlasti važniji od istočne Bosne.

a je's naso mjesto na kojem ces prosvjetljivat (ili koje vec namjere imas) ljude!

aj piši malo kak hrvati iz bosne tam naprave sranje a tu im aju azil i kontra. imate brate puno veće prava nego domaći khm

a vidi ovo: Na adresi Dusina 0, u mjestašcu Dusina kod Vrgorca, prema popisu birača, prebivaju 404 osobe koje imaju pravo glasa na izborima u Hrvatskoj. Dakle 404 osobe prijavljene su na jednoj adresi, jednom kućnom broju, dok na adresi Dusina 999 prebivaju još 34 birača. Sličan slučaj je i u mjestu Podprolog, također na granici s Hercegovinom gdje je na adresama 0 i 999 prijavljeno 348 birača. Ponuđeno objašnjenje: ljudi iz Hercegovine prijave, uz blagoslov policije, boravak u Hrvatskoj, dobiju socijalnu pomoć i druga prava, a zauzvrat glasaju kako im se kaže.

Nemojte zamjerit. Ali kad vidim debilne komentare od ljudi koji tekst uopće nisu ni pročitali, smrači mi se. I molim bez ljutnje, ali komentari koji ne prikazuju nimalo ljudskosti ni poštovanja, kao i komentari koji veze nemaju s tekstom (tekstovima) brisat ću bez pogovora. Bezdušnika, rasista, mrzitelja, junfera i klošarčina sam već dovoljno tu upoznao u zadnje vrijeme, ne bi više. Hvala.

A da objasniš meni kakve 404 prijavljenih birača s jedne adrese imaju veze sa sjecanjem glave djevojčice jer joj je otac bio pripadnik HVO? Zašto je taj podatak morao pronaći mjesto ovdje a ne na blogu "juuuupi" ili "hmmmmm"?

ajd sad majstore reci, koji klinac ne zasipaš ovim podacima međunarodne institucije nego nas.Pa velika večina nas to zna.A ovi koji ne znaju ne mogu ništa učinit osim da im prisjedne koja šema za ševu...

Tko tebe zasipa čovječe, niti te zanima a ionako neznaš apsolutno ništa, ma ništa pod milim Bogom od toga što je napisano, niti ćeš ikada pročitati više od naslova i eventualno prvog retka. Šta te onda briga? Je, super, ti to sve znaš, ali ćeš nakon čitanja napisat "jebeš li šta". Svaka čast. Rješenje je jednostavno. Preskoči i piši svoj blog, stavi sliku kako žena drka konju ili psu. Ne mora svak sve komentirat, pogotovo kad ga niti ne zanima niti ne zna ,l niti želi znati. Samo ispada glup da te Bog dragi sačuva.

ma to san ja tebe od dragosti pita...

ali ti pokušavan ući u bit, da shvatim svrhu ovog elaboriranja jer smatram da je kontraproduktivno zj. u sukobu sa onim što vjerujem da ti želiš postići a to je otrgnuće od zaborava i borba protiv propagande da su hrvati zajedno sa srbima agresori u bih...dakle kontra produktivno jer ljudi su ovdje radi zabave prvenstveno. To ti je kao da svaki vikend kad se nađemo mi par frendova iz 4. brigade umjesto o komadima pričamo o crijevima đigerici i ostalim organima koje smo znali skupljati.

Moj podatak se odnosio na politiku 'svatko u svoj dom' koja očito ne drži vodu.

daleko ćeš dogurat...vidim to.

Ali ne gleda svatko na taj način. Dapače, neki su me članovi pitali kad će na red doći određena općina, drugi se zahvaljivali što sam spomenuo mjesto njihove mladosti i pokazali žaljenje što od toga nije ostalo ništa. Treći se prisjećali od čega su morali bježati i kako im je poznat taj i taj od tud i tud. Drugi su pitali da li se mogu ovim gradivom poslužiti jer bi im dobro došlo za diplomski rad. Nisam ni očekivao pretjerano pametne komentare na blogu. Pogotovo ne od onih najupornijih koji bi o svemu nešto rekli makar, bez obzira koliko plitko i debilno jer ne cijene ništa niti ikoga pa će blebnuti nešto što nema nikakve žive ni mrtve veze s temom jer misle da apsolutno svi žive, pišu, misle i dišu samo radi njih. Naravno, naći će se već i netko tko će im se nasmijati jer su si privremeni internet-kompići, ono, dok se ne podave. A nikako da ljudi shvate kako je bolji ne reći apsolutno ništa nego ispasti neobazriv, umišljen, neinformiran, uskogrudan i zastao u razvoju svojom besmislicom koji samo ima za cilj nečiji trud omalovažiti. Zar ti to nije doista jadno?

bez veze ti je sav trud u prikupljanju podataka, zaludu elaboracija, zaludu intelekt i neumorna vlaška ambicija kad nisi savladao prvih par slova iz ordinacije okuliste...na vratima ne piše politički forum nego forum za kurbe blesane i dokone domačice.

A gle, neću ja nigdje dogurati gdje sam dogurao sam dogurao. Niti se komentar posebno odnosio na tebe. Više na neke prijašnje komentare. Ti si i ranije, koliko se sjećam, pohvalio jedan blog zbog informacija koje nisi znao a koje si uzeo vremena pročitati. Zar ne? Možda nisi trenutno raspoložen, ali netko drugi možda je. Možda nije nitko ali će možda jednoga dana biti. Tada će se možda sjetit da gotovo sve što ga na tu temtiku zanima može pronaći tamo na onom blogu Iskrice kod onog kretena sa šiptarskim izgledom i fudbom kakvu nisu furali ni rumunji u Temišvarskom regionalnom natjecanju. Kužiš?

a šteta je da ne kapitaliziraš ovo znanje na pravo mjesto...

Pa onda ajmo prijaviti svaki Blog koji ne govori o "kurbama". Vjera, život, politika, ekonomija, turizam, edukacija, povijest, zemljopis, jezici, književnost, glazba, kultura, umjetnost, itd. - zabranjeno. Blog bi tada doista bio zanimljiv.

I nemoj krivo shvatit, nisam svadljiv tip. Samo diskutiram ;)

ni ja se ne svađam...ajmo reć da ja djelim tvoje mišljenje o svemu ali malo mi bude dosadno pa mislim da bi boljeg odjeka imao na relevantnim mjestima

vidim vidim vidim... da ima još ljudi koji se samnom slažu da se ne slažu :)))))))))

evo i ja ću se uozbiljiti:) Ailtone, jesi kad razmišljao da ovo pretočiš u knjigu?

nemam ništa protiv nikoga... nisi našao pravo mjesto za ovakve stvari...
ja sam juče tražila konflikt i namjerno sam sve redom provocirala, jer mi je bilo turbo dosadno...

e to...knjiga bi bila odličan predložak za sve buduće rasprave i okrugle stolove na temu rat u bih...

a što uopće znači 'pravo mjesto'?

...jer kad god poltičari podastiru neke dokaze, pozivaju se na knjigu tu i tu...zamisli da reče u nekoj emisiji" sve je to objavljeno na iskrici!??"

pa jebemu, ovdje svi blogiramo na neki sprd... i kad netko nešto pokuša ozbiljno napisati, odmah se to okrene na zezanciju... iskricin blog nije pravo mjesto...

pž prava mjesta su okrugli stolovi javne tribine razni politički forumi te dnevni tisak pisma čitatelja, reagiranja i slične rubrike...

Hm...primjetio sam nešto. Odsada pomno pratim ailtonov blog. Koja se ženska javi i pobuni da je preozbiljna tema ta je za moje društvo hehehe....

sve može biti pravo mjesto. to što je većina dozvolila da ovaj blog postane 'jobitu' linkijada, šljašteći kičeraj, mjesto za ispucavanje dosade i frustracija ne znači da ovo nije pravo mjesto.

pž, hoćeš reći da treba staviti pravu stvar na pravo mjesto i činiti to često?

Ailton je pismena osoba i draže mi je čitati njegove postove nego nemilosrdna prepucavanja, podjebavanja i svađe po blogu.. to hoću reći. bilo bi divno kad bi bilo više ljudi koji bi pismeno pisali blogove određene tematike.

e sad se malo ušupkavaš

Pa je. I to vrlo, al' ponekad mu je preduga povijest vremena. A mi poput pijeska rasuti.

fever, a ti ne čitaš s razumjevanjem. ne odgovara mi tematika Ailtonovih zapisa, živjela sam godinama na prvoj liniji, jedno vrijeme i s Vukovarcima koje su puštali iz logora, slušala njihove priče, priče prognanika, priče ratnika.. i želim to otpustiti, iscijeliti. no, draže mi je čitati njegove zapise (sad se ponavljam) od gomile nebuloza koje se ovdje izmjenjuju iz sata u sat.

ja ih ne želim čitati ni gledati na stranicama na kojima očekujem zabavu i opuštanje... i ja sam živjela na prvoj liniji i ja sam mjesecima spavala u podrumu, i ja sam dočekivala vukovarce sa hranom i dekama u noći, a isto tako i bosance, i meni su dragi ljudi poginuli, i ostali bez ičega... i moja jebena kuća je bila predviđena za rušenje i tako svašta nešta.... ali jednostavno nije mi ovo tema za ovakve stranice. nije i točka.

ovo je blog, svatko od nas piše ono što želi i svatko od nas ima pravo čitati ili ne čitati što mu odgovara ili ne. fotografije, na žalost, ne ulaze u to.

Fever, kod tebe je Ja, pa... Ja.

Nikog nije briga ni za tebe ni za ove žrtve i prognanike. Da ih je bilo briga potrudili bi se prije. Al' mjesto toga turili su im nož u ruke, a oni objeručke prihvatili.

....jedino pred izbore. Onda se sjete.

...il' kad treba isprazniti hangare ubuđale hrane i lijekova.

obljetnica pada Vukovara nas svake godine podsjeti koga je koliko briga.

ma digla mi je tlak sa svojim da je živjela na prvoj crti, kao da je ona jedina živjela...

fever, čini se da sam ti ga digla puno prije tog komentara. iznosila sam stajalište iz svoje perspektive.. ti si ogrnula sve svojim egom hehe

priznajem.... moj ego je ipak moj ego... nobody`s perfect but me :D

hahahaha šašavice, tko prizna pola mu se prašta:))))