Vučji čopori, svakodnevnica i sjećanja.

Informacijsko doba i promjena strategijskog okružja
Strategijsko okružje u informacijskom dobu ne prepušta se prirodnom procesu, koji i malobrojnim narodima pruža mogućnost kakvog-takvog sudjelovanja u raspodjeli moći. Umjesto da se odgovori kako ostvariti djelotvoran strategijski doček, koji uvjetuje originalne poglede na gotovo svu strukturu snaga (operativni razvoj, svrstavanje, manevar, oblikovanje bojnog rasporeda, međugransko povezivanje, potporu, zapovijedanje i upravljanje), krenulo se u dokidanje oružanih snaga zemalja “trećeg svijeta”.
Hrvatska je paradigma tog procesa. U tijeku je proces povratka na retrogradnu strukturu hrvatskih oružanih snaga. Vraćanje na stanje ante bellum. Napušta se modularna struktura oružanih snaga, kojom se ostvaruje gotovo neograničen broj kombinacija za ostvarivanje zadaća uz najveću i(ili) poželjnu djelotvornost, kojom je Hrvatska vojska pobijedila u Domovinskom ratu, a uvodi se tzv. postrojbeno i pravocrtno svrstavanje (korpusi), odnosno nauk (doktrina) koja uči o sustavnom nastupanju napadača i branitelja po dubini prostora, na uzastopnim položajima i pojasevima. Doktrina i struktura snaga kojima se pobijedilo u ratu, i koje su na taj način postali vrijednost, žele se ne samo promijeniti, nego, uništiti kao takve. Zato se u hrvatske oružane snage od 2000. sustavno, pod izlikom reorganizacije (koja po determiniranom obrascu postaje trajan proces) ruši identitet pobjedničke vojske. Ta “reformistička” djelatnost bit će okončana tek onda, kad u tom procesu tvar (vojska) koja se tobože reorganizira, ne “sagori”. Hrvatsku vojsku od programirane destrukcije, neće spasiti ni činjenica, da je ustroj i doktrinu koji joj se nameću, ona nepovratno poslala u povijest vojne misli i prakse.
To nije slučaj samo s Hrvatskoj vojskom. S tim procesom suočavaju se mnoge zemlje “trećega svijeta”. Ratovi današnjice, a onima u budućnosti da se i ne govori, imaju posve drugi oblik, nego u “stoljeću rata”, kako još nazivaju 20. stoljeće. Stoga je nužno odgovoriti što se to “prevratničkog” dogodilo da se postupno brišu granice između mira i rata, gdje je nakon hladnog rata nastupio vrući mir.
Na kojim se to tehnološkim zasadama temelji integracija bojnog polja, tako da cijeli svijet postaje veliko ratište, odnosno cijeli svijet se može smatrati bojnim poljem? U čemu je nastala promjena strategijskog okružja? To su dvojbe koje traže odgovore. Promjene su nastale zbog posve drukčijeg iskazivanja prostornosti i vremenosti u uvjetima prevlasti informacije.
Strategijsko okružje se iz simetričnog oblika preobrazilo u asimetrični. Tako prostor u smislu strategijskog čimbenika (u uvjetima vođenja suvremenog rata) osim bitnih odrednica veličine, oblika, reljefa, mogućnosti manevra snaga, usredotočenje gospodarskih i ljudskih potencijala, traži odgovore kako se suprotstaviti ne samo vojnim zapovjedno-obavijesnim sustavima na integralnom (upotpunjujućem) i uvećanom bojištu. Vladanjem informacijama u realnom (stvarnom) vremenu vrijeme “guta” prostor, pa se on može učiniti stvarno i(ili) prividno uvećanim ili umanjenim, ovisno od toga, radi li se o obrani ili napadu, stvarajući tako optimalnu, potrebnu operativnu dubinu.
Borba za i protiv realnog (stvarnog) vremena u promijenjenom strategijskom okružju je borba za informaciju i njezino procesiranje unutar i između razina upravljanja, nadzora i zapovijedanja bilo vojnim ili nevojnim strukturama. U takvim okolnostima (spoznajama) čvrsta hijerarhijska struktura upravljanja, nadzora i zapovijedanja doživjela je korekcije, prvenstveno smanjivanjem posredničkih stupnjeva u prenošenju zapovjedi, stvarajući novi oblik točkaste usmjerenosti, odnosno usmjerenosti na pojedina čvorišta na mreži. Povećanje inicijative i odgovornosti je daljnje polje djelovanja. Tako izvršenje zadaća postaje na određeni način osobni problem ljudi (njihova sudbina). Kolektivitet postaje “suvišan” u mrežnom sustavu ratovanja i zato ga treba ukloniti. On nije popratna (kolateralna) šteta, nego postaje cilj (svrha) asimetričnog ratovanja.
Informacijsko doba (kraj drugog i početak trećeg tisućljeća) ima najizraženiji utjecaj na vrijeme kao dimenziju. Tehnologijom su povećani domet, preciznost, vatrena moć i ubojnost suvremenog oružja. Ona, također, povećava djelotvornost upravljanja, nadzora i zapovijedanja, poboljšava obavještajno osiguranje (prikupljanje informacija u realnom vremenu) i omogućava obmanjivanje odabranih ili prividno stvorenih protivnika. Obmana je postala uvjet da se dođe do pobjede u informacijskom valu ratovanja.
Glavno je usmjerenje u tom novom obliku ratovanja, da se protivnik ako ne postoji, virtualno stvori. To se postiže upravljanjem i nadzorom informacijskih procesa, matematičkim modelima bojnih i nebojnih djelovanja i na realizaciji situacijskog modeliranja kao kvantitativnog pokazatelja djelotvornosti. Na temelju svega toga ulazi se u bitku, gdje informacija (mediji) postaju odlučujuća snaga, ključni čimbenik. Takva se bitka (rat) može voditi i bez klasičnog vojnika, gdje se za napad ili obranu države (naroda) više ne postrojavaju vojske, nego mediji koji, ratuju ne protiv vojska, nego protiv čovjeka, odnosno protiv kolektiviteta.
Jednom riječju ratuju protiv – vrjednota. Mediji u informacijsko doba postali su najdjelotvornije oružje, s atributom “meko”, zato što mogu napasti koga god hoće, gdje god hoće, i na koji god način hoće. Vojni pojam ratovanja u uvjetima informacijske prevlasti: “otkrij, odluči, uništi”, u medijskom ratovanju glasi: “odaberi, napadni, rastroji”.
Dakle, novi oblik ratovanja, uvjetovan znanstveno-tehnološkim dostignućima, potpuno je srušio postojeći “enklavni” sustav funkcioniranja upravljanja, nadzora i zapovijedanja u suvremenim oružanim snagama. Iako su zapovjedno-obavijesni sustavi nastali unutar oružanih snaga, prilično je nagovještaja da su se početkom trećeg tisućljeća proširili i na nevojno područje.

a u k...
ubi se od čitanja

A jesi lijen, pa ne treba ti ni pune 2 minute da pročitaš blog. Duže traje pišanje nakon 5 pivi. :))

a čuj.. kako kome :)

prijeđi na stvar :)