Tvoj osmijeh mi popravi dan :)))

Ej, kakvih budala ima na ovome svijetu...
Pricao mi prijatelj o jednoj curi. Znao sam je onako iz vidjenja. Zgodna srednjoskolka, bujnog tijela - mamila je svim muskarcima pogled i krala im ono malo pameti, sto je poneki jos imao.
A, bila je mangup - prava luda sarajevska raja. Nije ona nikome ostajala duzna - odbrusila je svakome, kako mu i spada. Svejedno joj je bilo, je li on jaci od nje ili ne, svakom glupanu je ona u lice rekla da je glup, svaki je udarac uzvratila udarcem.
To zaista nije bilo nikakvo cudo, jer druzila se sa najgorim i najopasnijim lopovima u gradu i uzivala je njihovu neprikosnovenu zastitu. Nju niko nije smio dirati nekaznjeno - to je bio red i to se znalo. Oni su i tukli i krali i silovali i jos tu i tamo i druge uzasne stvari radili, ali nju su iz nepoznatih razloga beskrajno postovali i stitili.
Jednu vecer, dodje jedan kreten sa strane u kafanu, gdje je ona sjedila sa svojim drustvom, pa posto je poznavao neke od njih, sjede i on medju njih.
Zapela mu je ona odmah za oko. Nije mogao pogled odvojiti od njenih velikih grudi. Nakon sto se ispozdravljao sa poznanicima i pozdravio ostale, poce se on odmah njoj udvarati:
"Ej, mala, a cija si ti?" - "A, nicija! Cija bih bila?" odbrusi mu ona kratko.
"E, a mogla bi ti meni veceras malo picke dati." - rece on, onako pun sebe, sa smijeskom na usnama, trazeci pri tom pogledom podrsku medju poznanicima. Sjedio je sa sakama na koljenima i izbocenim laktovima, malo nagnut naprijed, kao pred skok, znajuci, kako ce na taj nacin ostaviti pomalo zastrasujuci utisak.
"Hajde odjebi!" - bio je njen kratki odgovor.
"Ma, 'ajde bona. Sta si taka?" pokusa on na "fini" nacin jos jednom, no jedan ga prijatelj malo umiri i rece mu, neka je pusti na miru, pokazujuci glavom, na ostatak drustva za stolom i na opasnost od ozbiljnih posljedica, ukoliko se ne umiri.
Ali, kako je vecer prolazila i kako je alkohol sve vise djelovao, to se i on sve manje mogao suzdrzavati, te mu se sve cesce omaklo sa usana - upuceno u njenom pravcu: "A mogla bi ti meni malo picke dati!"
Sve, dok i njoj vise nije prekipilo i dok nije ustala, gledajuci ga namrgodjeno u oci i izderala se na njega, kao na malog skolarca:
"Znas sta? Meni je moja mati moju picku dala, a ti idi, pa pitaj svoju mater!"
Oni koji su ga od prije poznavali se zaklinju, da nikada nisu vidjeli gluplji izraz na njegovom licu. Zaboravio je cak i odglumiti bijes i izazvati tucu.Taj idiot vise nikada nije vidjen niti u kafani, niti u daljoj okolici. :)))
Od tada se pokoja ponosita sarajka usudila i ponoviti te rijeci: "...pitaj svoju mater!"
 

Dio priče mi je poznat iz mog života. Samo što ja nikada nisam psovala i nitko mi se nije usudio obratiti na taj način. Ali pričica je zgodna :)