Vučji čopori, svakodnevnica i sjećanja.

Informacijski rat
U informacijskom ratu niti jedna informacija ne može i ne smije se smatrati sigurnom. Dinamika izmjene lažnih informacija postala je opasna za sudbinu ne samo osoba (pojedinca) nego za čitave naroda, pa i svijet u cjelini. Njihova djelotvornost ne leži u činjenici da ubrzano rastu, nego u tome, što im je jako teško otkriti izvore. Kolika je njihova opasnost govori i podatak da devet od deset informacija koje ovog trenutka cirkuliraju u elektroničkom obliku su lažne. Neovlašten pristup informacijama uvijek je moguć. Pošto je svijet u većem dijelu kompjuteriziran i umrežen javlja se opasnost upada asimetričnih ratnika u informacijske sustave čije djelovanje može prouzročiti štete globalnih razmjera.
Nakon Zaljevskog rata, analitičari i znanstvenici razmatrali su zbog čega korištenje (vladanje) bazama podataka te procesiranje i prezentiranje informacija, omogućuje prednost u sukobu. Došli su do zaključka da je to brza integracija informacija i dovoljni kapaciteti da se te informacije pouzdanim sustavom veza (data link) prenesu do korisnika. Drugi je zaključak da je najdjelotvorniji, naravno osim fizičkog uništenja, dezinformacija neprijatelja u svakom pogledu, istodobno “čuvajući” moguće kanale koji bi mogli biti od koristi za prikupljanje važnih informacije. To je ono što se zove paraliza zapovjedno obavijesnog sustava.
Što je s dezinformacijama kada su one usmjerene protiv ljudi, grupa ili naroda s temeljnim ciljem pritiska na čovjekovu svijest. Takva vrsta informacijskog ratovanja posebno je pogodna u onim društvima, gdje je javno-politička i socio-ekonomska situacija nestabilna, te cjelokupno stanovništvo može poslužiti kao meta za djelovanje. Znak da je neko društvo izloženo dezinformiranju jest pojava velikog broja glasina, njihovo ponavljanje, brojnost diskusija od ulice do onih u programskim shemama elektronskih medija. Svi raspravljaju, svi sve znaju, svi su tobože informirani svi imaju nekakve povjerljive podatke, i konačno svih se prisluškuje. Korak do kolektivne paranoje nije daleko. Samo da je malo pribranosti, smirenosti i vjere brzo bi se ustanovilo da se neke procedure dezinformiranja mogu odmah uočiti jer su očigledne, a neke su pak neuvjerljive i svima bi potom bilo lakše. Da do toga ne dođe brine se “meka sila”, ona proces nastavlja, novim glasinama, stvaranjem novih događaja i otvaranjem stranica, odnosno emisija za nove diskusije. I proces se nastavlja!
Povijesno gledajući, dezinformiranje nije nova pojava. Odisejev konj rječito govori. Vrijeme “hladnog rata” bio je dobro vrijeme za razvoj teorija informatičkog managmenta. Propagandni stroj nije stao rušenjem berlinskog zida. Nastavio je novom žestinom u “vrućem miru”. Jedna od najinteresantnijih metoda upravljanja informacijama iz vremena “hladnog rata”, a primjenjuje se i nakon njega, je pridobivanje ljudi. Opisana je kao – teorija refleksne kontrole.
Refleksna kontrola je “grana teorije nadzora povezana s utjecajem na odluke drugih.” U vojnom kontekstu, to znači omogućavanje zapovijedanja s mogućnošću posrednog nadzora preko oponenta zapovjednikovog procesa pri odlučivanju. Refleksna kontrola uključuje kreiranje uzoraka ili omogućavanje djelomičnih informacija na koje će protivnik djelovati točno onako kako mi želimo, a da neće biti svjestan da se manipulira njime. Dakle, napada se cilj koji je podmetnut, koji nema specifičnu težinu, a napadač misli suprotno, da je cilj s gravitacijskim atributom, što će reći, od izuzetne važnosti. U cijeloj toj igri svrha je prisiliti protivničkog zapovjednika da napravi takvu odluku (uz manipuliranje informacijama) koja je već unaprijed određena, ali od suprotne strane.
Na strategijskoj razini igra refleksne kontrole, ako se ne poznaje može učiniti toliko štete da je ni nekoliko narednih naraštaja nije u stanju popraviti. Kako ta teorija funkcionira u slučaj Hrvatske i njezinog ulaska u Europsku uniju? Uzorak i djelomična informacija je – blagostanje i gotovo potpuna sigurnost (jer hrvatska politička vladajuća i oporbena elita to tako percipira). Ona na temelju toga određuje da joj je ulazak u tu asocijaciju politički cilj bez obzira na cijenu. A cijena je izuzetno velika – rasprodaja svega. U tom žurnom ulasku u Europsku uniju, Hrvatska postupa točno onako kako želi birokracija u Bruxellesu, živi u uvjerenju da je čin ulaska hrvatski interes, a ne interes Europske unije.
U vojnom aspektu refleksna kontrola kao “kontrola nad neprijateljem” odvija se prema četiri principa:


prvi, refleksivna priroda odlučivanja traži da zapovjednik sebi mora zacrtati moguće neprijateljske odgovore na uvjete za koje želi da se dogode;

drugi je problematična priroda vlastite odgovornosti, zbog neprijatelja koji može propagandom prikriti svoje aktivnosti i provoditi svoje nadzorne mjere;

treći je uočavanje rastuće važnosti razvoja tehničko borbenog stanja, pogotovo motrenja;

četvrti je korištenje oštrih oblika pritisaka na neprijatelja, pritisaka koje će se odraziti na socijalne, intelektualne, psihičke, etičke i ideološke čimbenike.
Primjer za četvrti princip je: vidljiva okrutnost prema civilnoj populaciji ili ratnim zarobljenicima u području sukoba. Potpuna primijenjena navedenog načela uprizorena je u Čečeniji, Afganistanu, a poglavito u Iraku. Mučenje iračkih zarobljenika u zatvoru Abu Graib, nije slučajnost, nego samo primjena četvrtog načela refleksne kontrole. Slike mučenja su s namjerom puštene u medije, kako bi efekt pritiska bio što uvjerljiviji i vremenski što duži.
U informacijskom ratu zaista se ništa ne događa slučajno. Informacijski rat (sa svoje dvije komponente, vojna i medijska) otvorio je novu stranicu sučeljava u sukobima budućnosti. Ako ne dođe do razgovora glavnih protagonista isti onih koji su kreirali “hladni rat” u “vrućem miru”, prošireni za Kinu, mogli bi otvoriti novu trku u naoružanju. Je li to što veliki dio svijeta želi? Sigurno ne!
Varšavski pakt je propao jer nije mogao pratiti novu američku visoku tehnologiju osamdesetih i devedesetih 20. stoljeća, koja je stvorila mogućnost “nevidljivih” operacija, s gotovo nepostojećim postotkom vlastitih gubitaka. Pravi (simetrični ) ratovi se izbjegavaju, a regionalni (asimetrični) sukobi su sadašnjost ali i stvarnost vremena koji je pred nama. Popraćena američkom “Extended Information Dominance”, ta globalna strategija nastupanja nastoji gospodariti svjetskim informatičkim, informativnim i obavještajnim sustavom. Cijelo to postrojenje ima svoju veliku slabost, svoju Ahilovu petu – duh i identitet naroda ne mogu se baš tako lako savladati.
Priča jednog filma veoma je poučna, pače obrazac za razumijevanje informacijskog rata. Glavešine ne smo engleske tajne, službe potajno nadziru ilegalnu trgovinu oružjem međunarodnih terorista na ruskoj granici. Među kupcima je i Henry Gupta (Ricky Jay), čovjek koji je praktički izmislio tzv. tehnoterorizam. Naravno, James Bond (Pierce Brosnan) svojim vratolomijama rješava sve probleme osim jednog: Gupta je pobjegao s tempiranom atomskom bombom i nuklearnim torpedom. No tu je još ozbiljniji problem, naime, britanski ratni brod “Devonshire” nestao je u kineskim teritorijalnim vodama (Južno kinesko more), a medijski tajkun Eliot Carver (Jonathan Pryce) u svojim novinama i televiziji ekskluzivno obznanjuje da su ga potopile kineske vlasti.
U ovom filmu uprizorene su postavke informacijskog rata gdje “meka sila” postaje odlučujuća za stvaranje (oblikovanje) virtualne stvarnosti. Najzanimljivija i najintrigantnija je postavka Eliota Carvera da “nema bolje vijesti od loše vijesti” jer je ona postala prvo načelo “meke sile” u vođenju informacijskog rata. A drugo, također, iz navedenog filma – “Daj ljudima ono što žele!”.

vrlo vjerojatno...

svakoga dana iznova i iznova
tvornica iluzija pušta se u rad
medijski plastićni kirurzi i njihovi zahvati
kozmetički uređuju lice realnosti
hajde obucimo golu istinu
i pljunimo je pred uspavanu naciju
uvježbani orkestar sa močnim dirigentom
poslušno svira pred pasivnim konzumentom
iskljući mozak, slušaj i broji do tri
i svaka laž koju kažemo istinom će postati

mi živimo u zemlji kodak trenutka
život je ovdje divan, život je ovdje bajka
usred prosperiteta i općeg blagostanja
ovaj presretni narod zahvalno vodi se do klanja

konstantno pranje mozgova pod kontrolom elite
jer elita želi da šutite i trpite
i prepustite sve u ruke onih
koji znaju što je najbolje za vas
zaboravite na sva prava i slobode
i predajte svoj život onima što vode
i šuti o fašizmu šuti o korupciji
zatvori oći ne grebi po površini
jer ova katodna cijev je sve što ti treba
da budeš ponosan i sretan u idili debila

ne ovo nije zemlja tame
ovdje je sve poput kodak reklame
mi gazimo čvrsto stopama napretka
i širimo plamen demokratskog poretka
ne ovo nije zemlja tame
ovo je zemlja iz kodak reklame

kodak!!!!