Bol sazrijevanja.

Odlučila sam i ja da e pridružim blogerima. Tek toliko. Rekreacije radi. Iskrica mi ponudila naziv "bol sazrijevanja" - pogodak u sridu. Samo je malo neobično da sazrijeva osoba od 50 godina. Istina, da kao i puno mojih vršnjaka niti izgledam, niti se ponašam, a i ne razmišljam kao da mi je 50. Kažu da izgledam barem 10 godina mlađe, a o razmišljanju - dalo bi se popričati. Jedino što me dijelii od puno mlađih je životno iskustvo. Tek tu ponekad osjećam da imam godine koje imam, a ponekad i da sam puno starija. Iako je i to relativno. Razmišljanja mi se i nisu toliko promijenila, ali kao i svima, dodani su im životni ožiljci. Možda kod mene koji viška jer sam uvijek nastojala pomoći ljudima oko sebe, boriti se za pravdu i umjesto da razmišljam o sebi, uvijek su mi drugi bili na prvom mjestu. Tipični altruista. Ne volim te svoje - ja ih smatram manama. Najčešće su bolne. Život nije bajka. Treba dobro promisliti o osobi s druge strane. Često nije zaslužila ni pogled, a kamo li pomoć. Takav je svijet i treba se na njega prilagoditi. Bilo bi sve ok da nisam osoba sa vrlo jakom intuicijom i u stanju sam procijeniti čovjeka u prvih nekoliko rečenica, ali onda kreće moja klasika - pa nije on loš, takvim ga je napravio život, tko zna što mu se desilo, itd. I tako od čovjeka sa malim č napravim Čovjeka. Kamo sreće da poslušam svoju intuiciju i reagiram kako mi ona nalaže. To je valjda ta bol sazrijevanja. Iz te boli, proizišla je jedna ozbiljna odluka. Od 50 pa nadalje posvećujem vrijeme i sve ostalo prije svega sebi. Znam da je malo kasno, ali ipak na vrijeme. I pomalo mi uspijeva i bolje se osjećam. I kad kažu da su ljudi sebični - pa i trebaju biti. Što ja imam od svoje nesebičnosti? Gomilu ožiljaka. Da se barem vide pa da ih riješim estetskom kirurgijom, ali, ne mogu. Dakle, u drugoj polovici svog prvog stoljeća krenula sam drugačijim stazama. I feeling je doista dobar. Kad već imam mogućnost da radim što hoću, kad hoću i gdje hoću, zašto da sama sebi postavljam granice? Ovo baš i nije site za ovakva filozofiranja, ali znam da ima sličnih meni, pa možda od ovoga bude netko imao koristi :)) Pusa blogeri :)

preduga prica za pocetak:)

nije, ok je..ali kako ti je iskrica ponudila naziv? :)

ovo je mjesto baš za takve stvari.-))

Pojma nemam kako mi je iskrica ponudila naziv. Krenula sam na blog i to je već stajalo gore. Moje je bilo da nešto promijenim ili ostavim. Možda je malo pretenciozno jer ispada da sam ja neka jako "bolna" osoba, a to baš i ne odgovara istini. Volim šalu i smijeh.

Filozofija je ljubav prema mudrosti, a ova pisanija ima veze s mudrošću koliko šeširđija s Bogom... osima ako šeširđija ne dotakne obod šešira svaki put kad sretne Boga... ti Boga blesavoga! Toliko godina, a laprdaš poput šiparice, philadelphijo moja!

Predugačka priča za početak? Sorry, mislila sam da je ovo blog. Očito nedostaje forum. Kako meni, tako i drugima.