Fijasko

Uvijek, ali apsolutno uvijek kada to pseto ponovo uleti u eter ili na scenu javnosti, podigne mi ono dlakurinje što mi s iskonskim genima raste na vratu, takozvana griva u čovjeka. Kažu mi ljudi, mlađi kolege, u koje imam vjere i tu i tamo si potajno priuštim s onoliko prednosti koliko imam, a kad sam već u poziciji glumiti mlađega zbog stvari koje sam odlučio (sebe radi) činiti kao nešto malkoc stariji, kako je to dobro za moral ljudi i svih ljudi koji su trpjeli u ovom domovinskom. Pa se pitam, pod jedan, ako je meni trebalo toliko da ga shvatim (taj moral), a i dalje ne znam kako točno funkiconira kod nas, što ga dovraga miješa mladost-ludost s njim? Ko paprike i palačinke. Pod dva, o ovom našem domovinskom. Pa nije ni moj, zaboga a kamoli njihov ako su još mlađi. Ajde se više okanite lizanja tuđih rana, al opet kako ću im to reći na glas?
"Možda ćemo s vremenom prestat biti licemjeri, mi poslije-bljesak-oluja mladež" mislio sam u ranim dvadesetima. I jebiga, ko za vraga uleti Perković s fantasy mačevima i dobrim PR timom. Ma neka ga, niko ozbiljan, osim junačke nam glasne i sve glasnije desnice neće ići secirat te folk-metal-lajt motive, pa si mislim, a dobro, možda ja i ne razumijem niti se hoću gurat u takve obrane granica...Ali što za koji kurac oće ova okamina o kojoj trenutno, uz friško političko divljanje slušam, glumiti domovinskog sina? S kakvim glumatanjima od aranžmana će punit dvorane umornim domaćicama i sijedim vlasnicima gratis stanova s ne pola ruke što su izgubili u besmislenoj ali za nas nadam se vrijednoj borbi protiv sad već bajkovitog agresora - nego s pola mozga s kojim hodaju uz pomoć nekog suvremenog dr. House-a?
Nikad na glas, možda jer smatram da nemam prava dirati u stvari koje nisu dio mojega iskustva, osim ovdje neću reći: jebeš čovjeka koji zajebe vlastito samoubojstvo.
Svako malo kad napuni neku dvoranu, imam pravo samo u bespućima svemrežja biti ljut: na svoje kolege i prijatelje, poznanike, nepoznanike, i možda naciju (ako si to smijem priuštiti). Pa dobro koji vam je? Jedno je upasti u prekodrinski drač, ali ovakvo što je jasno i mojem nerođenom djetetu izbjegavati.
Uvijek se sjetim, kako jedan cijenjeni kolumnist reče(parafraziram jer članak ne postoji online):
"Divlje, dlakavo, reži?" -reče jedan.
"A da nije Mišo Kovač?" - reče drugi.
"Ma nije, nije imao lančić oko vrata."

Stvar je kulture smatrati Hrvata čovjekom. Onda zašto pobogu njega smatraju Hrvatom?

pametan dečko.