Vučji čopori, svakodnevnica i sjećanja.

Djelovanje Sorosove fondacije “Otvoreno društvo”
Sredinom devedesetih godina 20. stoljeća visoki dužnosnici Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke bili su usmjereni na izradu strateških dokumenata koji će utvrditi planske postupke razgradnje suvereniteta (treća faza determinizma) novonastalih država u srednjoj i istočnoj Europi. Taj je proces otpočeo u tajnosti 1989. neposredno prije pada Berlinskog zida, kada je oko izrade danas aktualnih strategija nastupanja u svijetu stručnjake tajno okupljao i financirao poznati špekulant George Soros. Uvidjevši nezadrživost raspada nekadašnjih komunističkih saveznih država, Sovjetskog Saveza, Jugoslavije, Čehoslovačke on je otvorio projekt privatizacije i provedbu politike masovnih stečaja u tim zemljama kao pripremu za ulazak stranog kapitala, uglavnom multinacionalnih kompanija, koje Soros vidi kao glavne poluge globalne moći.
Međutim, kada je u pitanju nekadašnja Jugoslavija polazilo se i od globalnog projekta stvaranja subnacionalnih i nadnacionalnih jedinica. Zato je slučaj Jugoslavije posebno zanimljiv. To je konkretno značilo da se prostor bivše Jugoslavije mora regionalizirati i regionaliziran uključiti u širi oblik integracije. U svojoj knjizi “Podrška demokraciji”, objavljenoj početkom devedesetih godina 20. stoljeća, Soros razotkriva sve pokušaje međunarodne zajednice da održi Jugoslaviju tajno financirajući tadašnjeg saveznog premijera Antu Markovića.
Unatoč tome što je velikosrpska ideja i galopirajuća Miloševićeva “jogurt revolucija” već 1989. dobrano rastočila Jugoslaviju Soros će ustvrditi: “nacionalni su rivaliteti tu zemlju doveli na rub sloma, radikalni program, stabilizacije novca, koji je uveden istog dana kad i u Poljskoj, 1. siječnja 1990. počeo je mijenjati politički krajolik... Sredinom godine ljudi su opet počeli misliti u kategorijama Jugoslavije.” Za ostvarenje ove posljednje misli, političku misiju prije prvih stranačkih izbora 1990. započela je Jugoslavenska demokratska alternativa, i to objavom nacrta sporazuma u deset točaka prema kojima je moguće politički preurediti – a sačuvati – Jugoslaviju. Pod humanitarnom krinkom brige za ljudska prava i slobodu medija od samog nastanka hrvatske države, služeći se od Sorosa zavisnim medijima i njegovom fondacijom Otvoreno društvo, kao i udrugama, kao što je Hrvatski helsinški odbor (HHO) pripadnici Jugoslavenske demokratske alternative, a po naputku inozemnih naredbodavaca rade na stvaranju privida nedemokratičnosti i neslobode u Hrvatskoj.
U tom smislu može se spomenuti pismo kojeg, su pod naslovom Vrijeme za povlačenje s vlasti objavili u Erazmusu 20. rujna 1993. Ivo Banac, Krsto Cviich, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusić i Ozren Žunec ili preko slučaja Radija 101 kada je provociran i upravljan politički proces pobune – “događanja naroda” – protiv postojeće vlasti zbog “nepostojanja slobode medija”. Prije svega, iskorištena je izočnost predsjednika dr. Franje Tuđmana zbog njegove bolesti i liječenja i činjenica moguće uskrate emitiranja programa spomenutoj, tada lokalnoj radio postaji koja, između ostalog, nije bila registrirana pri trgovačkom sudu.
Po naputcima i potpori iz londonsko-washingtonskog političkog kružoka u cjelini gledajući njihov način djelovanja a poglavito nakon oslobodilačke operacije Oluja sveo se na primjenu metoda psihološkog rata: prijetnjama izolacijom, uskratom “spasonosnih kredita”, optužbama za postojanje fašizma, huškanjem na neposluh i nemire. U žargonu specijalnog rata kazano: skinuli su diplomatske rukavice! Od tada na djelu je otvoreni, izravni politički pritisak na Hrvatsku kako bi se prijekim putem stiglo do zamišljenog cilja, a on je – “zapadni Balkan”.
Za intelektualno i svako drugo “dizajniranje” stanja u Istočnoj Europi i na europskom Jugoistoku, a u Hrvatskoj svakako, kao i za oživotvorenje političke integracije balkanskih zemlja – u objedinjujućem smislu – neprestano se brine, zajedno sa svojim plaćenicima, George Soros.
U institucionalnom smislu Zaklada Otvoreno društvo je glavna poluga pomoću koje George Soros, kao asimetrični ratnik juriša na suverene države. Svoju prvu “zakladu otvorenog društva” (Open Society Foudation) osnovao još 1979. a s pomoću nje znatno prije pada komunizma doveo se u položaj čovjeka koji će za potrebe anglo-američkih bankovnih interesa i interesa Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke odigrati ulogu za nametanje porobljivačkog pojma “tranzicije” koji će se kasnije na kraju 20. i na početku 21. stoljeća dogoditi u istočnoeuropskim zemljama.
Osim toga, kad je bila osnovana organizacija Human Rights Watch (HRW) i s njom usko povezana organizacija Amnesty Intrenational britanskog ministarstva vanjskih poslova, i nakon što su se te “sestre bliznakinje” nametnule kao čvrsto usklađeno međunarodno udarno društvo protiv nacija koje se protive slobodnom tržištu i globalizaciji, a kampanja im je bila i još uvijek je umotana u oštru kritiku “povreda ljudskih prava”, njihov najistaknutiji financijer postao je George Soros.
Podružnice Otvorenog društva počele su se otvarati početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća i danas djeluju u više od trideset zemalja od srednje i istočne Europe, preko srednje Azije do južne Afrike. Glavno središte cijele mreže podružnica je u New Yorku, a središte za Srednju Europu smješteno je u Budimpešti, dok je za Institut Otvoreno društvo kao središte odakle će djelovati, također odabrana Budimpešta.
Po naputku samog Georga Soros ustanovljeno je dvadesetak programskih područja, koja se mogu podijeliti u dva široka polja djelovanja: (1) izobrazba i kultura, (2) komunikacije, prava čovjeka i dobrotvorne akcije.
(nastavlja se)

Što je to: "treća faza determinizma"? P.S. prezime "Pešorda" je omen est nomen, od 1941. do danas! Aj sad.......

Čitaj od početka aheha.

Malo će ti biti jasnije nakon čitanja 6. poglavlja, pogotovo b.

Predugo je. Zašto si brisao prvobitni komentar?

Neznam na koji komentar misliš? Vidiš da me tu neka balavurdija maltretira svojim djetinjarijama.

U svezi Pešorde, naći ćeš tekstove od Damira (Hrvatski List), meni osobno uz Marijačića najboljeg kolumnista u hrvatskom novinarstvu, a u bližoj budućnosti vjerojatno i od Mile Pešorde (Hrvatsko Slovo), također izuzetnog komentatora.

Ail... kaj se pjeniš kad te boli istina!

Čuj, šjor Senna...porodicu Pešorda poznajem sigurno bolje od tebe. E, a kako sad moram ćaobao, onda - ćaobao.

Ako imaš kaj napisat o temi, napiši, inače furaj jer se meni ne da komentirati sebe niti trošiti vrijeme dokazujući šta ja znam, neznam ili mogu saznat.

ahehah, pozdravi ih, reci da ima ljudi na Isrici koji ih izuzetno cijene. ciao

šalu na stranu, a malo i ne škodi. nego, koja bi svrha bila to silno poznavanje soroševa tkiva od tolikog broja autora, intelektualaca koji čitaju sami sebe. ima li tu stava i kakav je ako ga ima?

Ilija, zar ne misliš da je potrebno znati zašto i zbog čega se u HRvatskoj danas dešavaju stiuacije kakve se dešavaju? Ništa nije slučajno.

Pa ja sam debelo pušio 90-ih sve one priče o 101-ici, autokraciji Tuđmana, ugrožavanju slobode medija. Tek sam nakon 2000. uvidio koliko sam bio naivan i lakovjeran.

ponešto se i dešava :) mene više zanima svrha ljudi koji su visokoobrazovani, pa imaju i neku moć u društvu, a djelovanje im se isključivo svodi na primjećivanje i zapažanje, te onda to objave, retrogradno naravno. malo mi to vuče na voajerizam :)

To je do nas birača. ;)

Ipak smo mi ti koji postavljamo ljude na mjesta odakle dobivaju uputsva koje konce treba vući. Mi smo ti koji ostaju indiferentni na svaki zadani udarac i koji dozvoljavaju da se relativizira apsolutno sve do te mjere da se danas više nezna šta je dozvoljeno a šta nije, šta je pozitivno a šta negativno.

malo mi se prejednostavno čini to da je do nas birača. zašto kod nas nije nikada saživila ona Alijansa koju je svojevremeno pokrenuo pokojni Supek. Čudi me, a toliko umnih ljudi kod nas ima, kolumnista, novelista, pjesnika, članova akademije, društava hrvatskog zmaja, veleredova. Što ti misliš, možda neki i nisu kapacitet za kakav se izdaju?!

U Hrvatskoj se zbog nezainteresiranosti građana svelo na prezentaciju. Ljudi su ograničeni na ono što im mediji serviraju a neki od najkvalitetnijih pojedinaca kao da ni ne postoje. Ciljano ih se prešućuje a u prvi se plan gura mediokritet. Teška cenzura.

puno je beskorisnih ljudi na državnim jaslama. što neposredno, što posredno. .. ajd bog, palim pilu, kružnu :)

Danas smo došli u situaciju da si razni klošari sve dozvoljavaju. Jedan Denis Kuljiš, najobičnija znojna bitanga kojemu je zahvaljujući ideološkom opredjeljenju dozvoljenjo teroriziranje medijskog prostora neukusnim bljuvotinama, zagovara ukidanje Matice Hrvatske! Dok Jelena Lovrić traži da da vlada smjeni ministra koji je smijenjen prije više od pola godine, a Butković zabunom radi intervjue sa nezaposlenim gajevima misleći da je riječ o premijeru! Pametnom dosta.